Programa PAMUK: podrška mladim umjetnicima

Izvedbe programa PAMUK (Podrška Autorstva Mladih Umjetnika Kazališta) održat će se večeras, 20. travnja u Zagrebačkom kazalištu mladih. Riječ je o autorskim radovima mladih umjetnica i umjetnika nastalima kroz višemjesečni mentorski proces, priopćila je Umjetnička organizacija Grupa.

PAMUK je nastao kao prostor podrške mladim kazališnim i izvedbenim umjetnicama i umjetnicima u njihovim prvim autorskim i istraživačkim procesima, priopćio je organizator.

Program je osmišljen kao podrška u umjetničkom formiranju mladih kroz osiguravanje adekvatnih uvjeta za rad i suradnju s mentorima koje čine priznati kazališni profesionalci.

Mentori ovogodišnjeg PAMUK-a su Matija Ferlin, Ugo Korani, Iva Kraljević, Maja Posavec i Dražen Šivak.

Najavljene su izvedbe kojima će se mladi sudionici predstaviti.

"Ovdje ništa nije smiješno" Antuna Antolovića istražuje osobne nesigurnosti i strahove u izvedbi kombinirajući elemente, u dramskoj tradiciji, već uspostavljene maske klauna i suvremenog plesa preko kojeg istu reducira i apstrahira, svodeći je na asocijativni znak, a "Like a box of chocolates" rad je Klare Rihtar u kojem kombinira elemente lutkarstva, mime i autobiografskih iskaza tematizirajući različite faze ciklusa ljudskog života koje smješta u ritmički dinamičnu mikro-cjelinu.

"Araukarija.29." Marte Lončar prezentacija je izvedbenog fragmenta sačinjenog od različitih materijala nastalih u procesu. Uporišta materijala bile su njezine trenutačne inspiracije koje je transponirala u izvedbene materijale koji se međusobno razlikuju na formalnoj i sadržajnoj razini.

Nikolina Krupec u svom radu "Pustinjak te drži u šaci" bavi se pitanjem samoće unutar zajednice, polazeći od osjećaja da se kolektiv često nameće i negira samoću individualca. Istražuje što se događa u samoći pojedinca te možemo li prepoznati trenutak odluke za akciju. Unutar tog preispitivanja traži različite izvedbene pozicije izvođača u odnosu spram publike, oslanjajući se i na poeziju Wisława Szymborska.

Bela Grah u izvedbenom fragmentu "Ultima moritur" suprotstavlja suosjećanje u kazalištu s manjkom suosjećanja u svakodnevnom životu navedeni sukob istražuje kroz vlastiti odnos s glumom kao profesijom i s kazalištem kao ljubavi.

"Vidimo se." Anje Jogunice istražuje mogućnost izražavanja unutarnjeg stanja i njegovih naglih proboja, ali bez jasne artikulacije unutarnjih odnosa.

Reprizna izvedba najavljena je za 21. travnja u ZKM-u.