Putovanje Norveškom i osvajanje vrha Sj. Europe

U vrijeme kada željenu turističku destinaciju možemo pronaći na par klikova mišem, pronašli smo dvoje pustolovca koji su svoju avanturu prenijeli u putopisni fanzin. Automobilom su se prošlo ljeto uputili u Norvešku i tamo proveli gotovo 19 dana spavajući u autu i kolibama usred planine, a sve kako bi osvojili najviši vrh Sjeverne Europe.

Iva Ćurković je studentica ranog i predškolskog odgoja, Pavle Kocanjer diplomirani snimatelj i fotograf, a Saba njihov vjerni ljubimac. Svoje interese i hobije spojili su u zajedničku ljubav - planinarenje.

- Pa zapravo sve je počelo kad smo Sabu udomili, prije 4 godine, tad smo počeli puno više planinariti i bivati u prirodi i zapravo što smo si više počeli dizati granice to smo češće razmišljali o nečem izazovnijem, priče Iva.

Putovanje u Norvešku i osvajanje najvišeg vrha Sjeverne Europe im se činilo kao apsolutno nemoguća misija. Ali uspjeli su, cilj im je bio spavanje u autu i što manja potrošnja. Devet noći su proveli u automobilu, a ostatak u malim kućicama koje su najčešće bile bez struje, vode, WC-a, toplih tuševa - na raznim prekrasnim lokacijama.

Ukupno su prešli preko 7 tisuća kilometara automobilom, te propješačili 130 kilometara planina i brda. Posjetili su i najviši vrh Sjeverne Europe koji se nalazi na gotovo 2 469 metara nadmorske visine. Svoje cijelo putovanje zabilježili su u putopisnom fanzinu pod nazivom More brda.

- Fanzin smo koncipirali tako da su fotografije glavne, ali da ne bi bile samo one - pisali smo neki putopisni oblik bloga i naših osjećaja. Unutra ima svega, od priprema, zašto tamo, zašto autom, pa kojom stazom krenuti i na koji vrh - gdje smo i kada koliko spavali, gdje smo se vozili, koliko smo trošili... Doslovno svaki detalj koji bi nekog mogao zanimati, dodaje Pavle.

Najljepši trenuci

- Mislim da se možemo oboje složiti, iako smo vidjeli ono stvarno nevjerojatne stvari, od ledenjaka do slapova usred kamena - definitivno najdraži moment bio je u kućici usred plaine, bez civilizacije. Jedini živi stvorovi su bile ovčice koje su nas dočekale ujutro. Najbliže selo i cesta bili su na 3-4 kilometra hoda. To mi je bio baš moment istinskog spokoja. Ujutro smo se probudili - tišina, nema signala, morali smo se namučiti za oprati posuđe i ići na jezero čija je temperatura bila 5 stupnjeva. Na mene je to ostavilo dubok trag, priča Iva.

Planove za buduće pustolovine počeli su stvarati na u automobilu na putu iz Norveške. Koji vrh je sljedeći na listi za osvajanje vidjet ćemo u novom fanzinu ovih troje avanturista.