Seksualno zlostavljanje djece - zašto žrtve ne govore o proživljenom nasilju?

Prema istraživanjima na europskoj i svjetskoj razini, svako peto dijete je seksualno zlostavljano ili uznemiravano. Većina zlostavljane djece poznaje svog zlostavljača, odnosno, počinitelji su rođaci, obiteljski prijatelji, skrbnici ili druge osobe iz kruga obitelji i zajednice. Djeca koja su pretrpjela nasilje nerijetko se suočavaju s nepovjerenjem okoline, zbog čega mnoge žrtve ne progovore o onome što su prošle, ili to učine godinama poslije.

- Počinitelji su u otprilike 85 posto slučajeva poznati žrtvi. Dakle, vrlo rijetko seksualno kazneno djelo prema djeci počine osobe koje dijete ne poznaju. Najčešće su to članovi uže obitelji, vrlo često su to otac, očuh, djed, ujak, stric ili, recimo, prijatelj obitelji, član proširene obitelji - dakle, netko vrlo poznat djetetu. Nešto rjeđe će to biti druge osobe koje dolaze u kontakt s djecom kao što su to recimo učitelji, vjeroučitelji ili treneri, a najrjeđe će to biti nepoznata osoba, kaže psihijatar Goran Arbanas.

Uoči premijere filma "Jedna od nas", koji možete pogledati u četvrtak u 21,10 sati na našem Prvom programu, a nakon toga se uključiti i u podcast na našem YouTube kanalu, u emisiji Dobro jutro, Hrvatska razgovarali smo s režiserom, scenaristom i producentom Đurom Gavranom:

Zašto je djeci teško govoriti?

Žrtve često dugo ne progovaraju o traumi. Kako objašnjava psihologinja Silvija Stanić, ljudi vrlo često osvijeste da posljedice seksualnog zlostavljanja nose sa sobom do odrasle dobi. Postaje im jasno da se nikada neće toga riješiti dok ne progovore. Često progovore baš u onom trenutku kada odluče da moraju progovoriti kako bi mogli prihvatiti sebe, da bi mogli nastaviti s normalnim, odraslim životom.

- Zašto je djeci tako teško govoriti? Prije svega, zato što su u samo zlostavljanje uvučena kroz razne manipulacije, a koje su prikazane kao tajne. Zato što im zlostavljači često govore da će otkrivanjem istine razoriti obitelj, što kod njih stvara dodatan strah. Zato što postoji sram, krivnja i osjećaj suodgovornosti da su doprinijela tome što im se događa, da su sama to izazvala. To su teške, duboke emocije, koje se protežu kroz cijelo to razdoblje. Ako je razdoblje zlostavljanja trajalo duže, sigurno je da će i posljedice biti po djecu veće. Tako da ne iznenađuje što prolazi toliko vremena, osobito ako su zatražila pomoć i podršku, a nisu naišla na razumijevanje. Nerazumijevanje je ozbiljna poruka - sam si u tome, kaže Stanić.

Maja Mamula iz Ženske sobe kaže kako postoji puno razloga zašto djeca, ovisno o dobi, ne govore o proživljenome seksualnom nasilju. Počinitelji često govore djeci da to rade i svi drugi, da je to nešto normalno, kao i da je to njihova tajna. Osim toga, seksualno nasilje najčešće ne počinje na izuzetno grub način, a dio djece smatra i da su ona odgovorna za proživljeno nasilje jer im se ono tako i prezentira. 

- Dio djece srami se sebe, ne voli samu sebe zbog toga što im se događa, kaže Mamula.

- Ako počinitelj dijete od rane dobi uvjerava da s njim nešto ne valja, dijete počinje preuzimati krivnju i odgovornost za nasilje, što ga sprječava da nekome kaže što mu se događa, dodaje.

Osim toga, tu je i ključno pitanje povjerenja, i to na dva načina. Dijete s jedne strane ne vjeruje nikome da bi mu se povjerilo, a s druge strane zna da će ako tako nešto i povjeri, vjerojatno naići na potpuno nevjerovanje, objašnjava Mamula.

Djeca šute i jer je možda riječ o osobi koju vole, pa se mogu brinuti za nju. Osim toga, mogu s njom imati neke druge odnose. 

- Ako je počinitelj iz primarne obitelji, dijete osim odnosa zlostavljanja s počiniteljem ima i drugu vrstu odnosa (otac, majka), koji čini da dijete i voli tu osobu, kaže Mamula.

Sutkinja Lana Petö Kujundžić kaže kako, prema međunarodnom istraživanju, svako deseto dijete prijavi zlostavljanje, a tako je i u Hrvatskoj. Navodi da je jedno od najčešćih pitanja pedijatara koje su joj postavljali – "A zašto bih ja vjerovao kad bi mi dijete reklo da ga je netko silovao ili spolno uznemiravao?"

- Moj odgovor je uvijek – vi kao liječnik ne morate biti sigurni govori li ili ne govori istinu, o vjerodostojnosti iskaza odlučivat će netko drugi. Vi ste dužni samo prijaviti to kao kazneno djelo. Što će se dalje događati nije u vašim rukama, kaže Petö Kujundžić.

- Ako je pretpostavka da je jedno od pet djece zlostavljano, trebali bismo imati puno prijava pedijatara i liječnika školske medicine, koji bi među prvima trebali primijetiti da se s djetetom nešto dešava. A mi nismo imali niti jednu prijavu od školske medicine. Odgajatelji, psiholozi, liječnici – osobe koje bi trebale biti od povjerenja djetetu – kao da nisu do kraja shvatili da je ozbiljno kad ti dijete o tako nečemu priča, ističe Petö Kujundžić.

TV premijera višestruko nagrađivanog dokumentarnog filma "Jedna od nas"

Redatelj Đuro Gavran odlučio je podići svijest o problematici seksualnog zlostavljanja djece snimivši dokumentarni film "Jedna od nas", čija radnja prati reakcije jedne zajednice na otkriće o seksualnom zlostavljanju. Rad na filmu Gavran je započeo prije pet godina, kada je primio šokantno pismo razredne kolegice koja je u njemu iznijela svoju traumatičnu životnu priču. Odlučio je snimiti godišnjicu mature svog razreda i istražiti kako će se suočiti s tako teškom temom.

Film je osvojio niz nagrada na festivalima te pokrenuo vrlo uspješnu kampanju kojoj je cilj osvještavanje javnosti o problemu seksualnog zlostavljanja djece. Do sada je u kampanji u srednjim školama sudjelovalo preko 500 učenika, ali i njihovih nastavnika, a razgovor s redateljem i stručnjacima nakon filma potvrdio je koliko je mladima ovakav razgovor potreban, te koliko pitanja imaju na temu seksualnog zlostavljanja djece.

Dokumentarni film "Jedna od nas" 30. ožujka u 21.10 bit će premijerno prikazan na Prvom programu Hrvatske radiotelevizije. Odmah nakon filma u 22 sata na HRT-ovom YouTube-kanalu gledatelji će moći pratiti podcast i postaviti pitanja autoru filma Đuri Gavranu, psihologinji Silviji Stanić i psihijatru Goranu Arbanasu.

Ako ste žrtva ili svjedok seksualnog nasilja, možete se javiti na Hrabri telefon, Red button MUP-a, u Centar za žrtve seksualnog nasilja...