Ni jedna petica za Leonu nije usporediva s medaljom. Priznaje - više trenira nego što uči. I četrnaestogodišnjem Roku nedostaje dvorana.
Oštre mjere za sva sportska okupljanja i treninge nisu zaustavile male borce i borkinje iz Taekwondo kluba Plovanija u Zadru. Marljivo vježbaju kod kuće, a više pojaseve polažu putem interneta. Sportska im rutina pomaže da bar malo zaborave za "novo normalno".
- Sedmogodišnja Leona zna mušku, zna žensku špagu. No, ona ne sanja da bude primabalerina, ona je mala borkinja s velikim planovima.
- Ja želim osvojiti zlato na "emipiladi" - kaže.
A da bi taj san ostvarila, od treninga ne odustaje, pandemiji usprkos. Snimka ide strogoj komisiji koja odlučuje hoće li Leona dobiti viši pojas. Sve pod budnim okom trenera.
- Već sutra ćemo ispitivaču Taekwondo saveza slati, on će prekontrolirati, reći što je dobro ili nije i tko je položio kojom ocjenom - objašnjava Antonio Čačić, trener Taekwondo kluba Plovanija - Zadar.
Uzurpirao je i igraonicu svojih djevojčica, kako bi malim sportašima online pokazivao ne "kate", nego forme u taekwondou jer planiraju i natjecanja na ovaj virtualni način.
Ni jedna petica za Leonu nije usporediva s medaljom. Priznaje - više trenira nego što uči. I četrnaestogodišnjem Roku nedostaje dvorana.
- Koliko god je kući možda udobnije, bolje se ipak napravi trening u dvorani - lpriznaje.
Ipak, mali borci i borkinje brzo su se prilagodili novonastaloj situaciji. U prirodi, u stanu, preko mobitela, laptopa, televizora, nije bitno, jer već znaju što žele biti, šampioni.
Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!