Terapijsko penjanje pomaže djeci s motoričkim oštećenjima

Već 8 godina Udruga za terapijsko penjanje u Varaždinu pomaže djeci s teškoćama u kretanju i razvoju. U dvorani s umjetnim stijenama za penjanje, trenerice im pomažu da uspješno svladaju brojne prepreke.

 Penjanje im pomaže u razvoju, jača mišiće i pozitivno utječe na njihovo samopouzdanje.

Sa 6 godina Rok se prvi put okušao u penjanju na umjetnu stijenu. Zbog osjećaja koji ga obuzima kad se penje, ovom vještinom bavi se već 8 godina.

- Pa društvo, evo i instruktorice i lijepo mi se penjati, evo, uživam u tome, kazao je Rok.

Dodao je da se osjeća sretno dok se penje.

- Adrenalin me uhvati i veselo mi je, makar u početku dok sam tek počeo, malo me bilo strah visina, ali sad sam se već priviknuo, rekao je.

Penjanje je zahtjevno i teško, no uvijek ga ispunjava srećom. Pozitivan utjecaj primjećuje i njegova majka.

- Rok ima 13 godina i njegova dijagnoza je spina bifida ili rascjep leđne moždine. To nosi puno problema, najčešće od struka nadalje, otkud je nastao rascjep, a najlošije i najviše zahvaćena su stopala. Pati od skolioze i pomaže mu penjanje zbog istezanje, ravnanja i u radu mišića, otrkila je Rokova majka Tajana Kovač.

Dok na jednoj strani dvorane Rok radi s trenericom Vanjom, na drugoj Matej sluša upute trenerice Petre. U 3 godine Matej je postao vrlo vješt.

Matej je kazao da se sad ne boji visina, ali ga je bilo strah kad je tek krenuo s penjanjem. Sad je taj strah uspješno prevladao.

Obojica imaju puno povjerenje u svoje trenerice.

- Jako mi je lijepo ovdje, lijepo mi je vidjeti osmijeh na licima, ta djeca postaju sva hrabrija, imaju više samopouzdanja i odmah sam i ja sretan trener, ispričala je Petra Bregović, trenerica sportskog penjanja, Udruge za terapijsko penjanje GRIP.

- Lijepo je vidjeti napredak, uvijek se brzo vidi napredak kod te djece zbog učinka penjanja, dodala je.

A sve je počelo stjecanjem iskustva u inozemstvu - Vanja se kao stručnjakinja u pedagogiji, s penjanjem kao dijelom rehabilitacijske terapije upoznala u Austriji i Njemačkoj. U Austriji je završila program "psihoterapija i pedagogija u terapijskom penjanju".

- Bila sam zapravo oduševljena njihovim pristupom kretanju, osobama s poteškoćama i svemu što se radi oko toga. Oni imaju puno bolje uvjete za bilo kakve aktivnosti, bilo kakve aktivnosti koje mogu poboljšati svakodnevno funkcioniranje, nego mi tu. I, zapravo, nekako moja strast prema svemu tome je bila ona koje je pokrenula cijelu tu priču, pojasnila je Vanja Ilisić, predsjednica Udruge za terapijsko penjanje GRIP.

Zatim je u Varaždinu 2017. osnovala Udrugu za terapijsko penjanje. Dobro došli su i rekreativci - najmlađi penjač ima 2 i pol godine, najstarija penjačica 50.

Penjanje ima višestruke koristi, ne samo za osobe s teškoćama. Potiče socijalizaciju i aktivnost.

- Djeca postaju mobilnija, postanu koordiniranija, postanu svjesnija tijela, jačaju kroz ovu vrstu pokreta leđa, dobro dođe ako su djeca pasivna pa imamo skoliozu itd. Dobro dođe u vidu jačanja mišića nogu ako djeca nisu pokretna pa da se samo stabilizira taj prostor, kazala je Vanja.

Dobro je i za emocionalni razvoj.

- Pozitivno utječe na nekakvu sliku o sebi, vlastitim kompetencijama. Ipak se bavimo aktivnošću koja nije toliko uvriježena i svakodnevna pa onda djeca imaju taj osjećaj kompetencije i uspješnosti, zadovoljstva poslije takvih aktivnosti, dodala je Vanja.

Na terapijsko penjanje tjedno dolazi 30-ak polaznika, surađuju i s Centrom za odgoj i obrazovanje Tomislav Špoljar.

- Dobivamo dobre, pozitivne rezultate i informacije od neuropedijatara, neurokirurga, psihologa itd. Tako da svi oni koji sudjeluju u nekakvoj obiteljskoj priči vezano uz poremećaj nam daju dobru povratnu informaciju, kazala je predsjednica Udruge za terapijsko penjanje GRIP.

Rad udruge vrlo je izazovan. Oprema za penjanje skupa je, a financiraju se od članarina i projekata. No sve dobro funkcionira zahvaljujući velikom entuzijazmu, trudu i volji.