Život za mlade u alternativnoj skrbi

Za djecu i mlade s iskustvom života u alternativnoj skrbi, proces odrastanja iznimno je zahtjevan. Nakon odvojenosti od biološke obitelji, kad odrastu čeka ih suočavanje s izazovima samostalnog života. Novi zakon omogućuje im da dulje ostanu u skrbi, no mnogi to ne žele pa svaki peti - postane beskućnik.

 Kuća sretnih ciglica, za šesnaestogodišnju Luciju je mjesto na kojem je našla mir. Njezino djetinjstvo bilo je daleko od idealnog.

- Došla sam 4.02.2020 u zajednicu, tada smo izmješteni iz obitelji ja brat i sestra, kaže Lucija, štićenica stambene zajednice Kuća sretnih ciglica u Slavonskom Brodu.

Živi u stambenoj zajednici s još tri djevojke sličnih životnih priča. Za njih se brine tim stručnjaka. 

 - Djeca dobiju pravu sliku života realno koji ih čeka. Gdje oni dobiju određenu količinu novca kojom trebaju raspolagati. Sami se moraju brinuti o svojoj odjeći, čistoći, urednosti, objašnjava Ivana Matić, odgojiteljica u zajednici.

- Svjesna sam toga da sam ostala tamo sa svojom obitelji da ne bi ništa od ovog uspjela. Ne bi upisala srednju školu i ovo mi stvarno puno znači, govori Lucija.

Svjesna je i da Kuća sretnih ciglica ne može biti njezin dom zauvijek, a izlazak iz sustava skrbi nije jednostavan.

- To je jedan stvarno poražavajući podatak - petina mladih koji izlaze iz alternativne skrbi u prve dvije godine dožive beskućništvo, rekla je Katarina Vuk, direktorica udruge „Igra”.

U resornom ministarstvu planiraju povećati kapacitete stambenih zajednica u kojima trenutačno živi 59 mladih bez odgovarajuće roditeljske skrbi.

- Za tu djecu i te mlade koji nakon redovnog školovanja nemaju kuda, novi zakon je predvidio da tu uslugu mogu koristiti do 26. godine, govori Milena Koren, načelnica Sektora za razvoj socijalnih politika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

- Kad navrše punoljetnost žele van. Žele biti samostalni, više ne žele biti u sustavu. Pitanje je koliko će mladih na kraju iskoristiti to pravo i bilo bi super da iskoriste. Jer tek kada izađu se suoče s nekim životnim okolnostima. I onda bi htjeli nazad a ne mogu više nazad. Oni nemaju praktički ni pravo na pogrešku, objašnjava Vuk.

Zato se ovdje već ozbiljno razgovara o budućnosti.

- Nisam još sigurna voljela bih medicinu, ali moram još puno raditi na tome, priznaje Lucija.

Učiti i raditi. Uz pomoć udruga već je pronašla sezonski posao - i planira iskoristiti svaku priliku koja joj se pruži.