Iako su ljekarne i druge javne ustanove formalno dostupne građanima, u praksi to često nije slučaj za osobe s invaliditetom. U Zadru su tog problema svjesni te ga nastoje sustavno rješavati – za početak uvođenjem aplikacije putem koje se mogu prijavljivati lokacije bez pristupa prilagođenog osobama s invaliditetom.
Već najobičnija šetnja zadarskim Poluotokom za Nikolu i njegovu majku puna je izazova.
- Ne možemo ući ni u jednu crkvu, izuzev Svete Stošije, koja ima rampu, ali vjerujte mi, ja se ne usudim spuštati Nikolu na tu rampu jer je prestrma, preskliska, kaže Irena Marinković, Nikolina majka.
U Dvije palače česti su kulturni događaji, unutra su opremljene rampama i dizalima, no strmi kameni prilaz je problematičan.
- Srećom pa je uvijek netko na recepciji pa nam pomogne oko vrata. Da nije tako, ulaz bi bio, u mom slučaju gotovo nemoguć, kaže Nikola Marinković.
Bilo kakve intervencije u prostor stare jezgre pod strogim su konzervatorskim uvjetima.
- Ne mogu se oteti dojmu da se moglo naći riješenje, samo da se uložilo malo više truda i onoga što fali, kako u našem gradu, tako i u društvu, a to je ona istinska empatija i stvarna briga za opće dobro, ističe Nikola.
Da bi se to mijenjalo, Grad Zadar i Sveučilište u Zadru izrađuju studiju i mobilnu aplikaciju u kojoj će ranjive skupine moći prijaviti probleme.
- Aplikacija izbacuje padajući izbornik gdje osobe mogu popuniti anketu o dostupnosti i sadržajima na toj, na primjer, školi, mogu dati neki svoj dodatni komentar, izraziti neku svoju potrebu, mogu dodati fotografiju, objasnila je Silvija Šiljeg, izvanredna profesorica na Odjelu za geografiju Sveuičilišta u Zadru.
Naglasak je na javnim ustanovama, prometnicama, plažama, parkovima u cijelom gradu, prigradskim naseljima i otocima.
- Druga stvar koja je važna to je da ćemo za različite vrste invaliditeta imati snimljene sve potrebe, znači ne za jednu vrstu, recimo samo tjelesni, što se često naglašava, nego i one koji imaju problema sa sluhom, vidom i tako dalje, istaknuo je Mladen Klanac, pročelnik za socijalnu skrb u Gradu Zadru.
Inicijativa je svakako hvalevrijedna, nadam se da će zaživjeti, a da inkluzija neće još jednom ostati mrtvo slovo na papiru, kaže Nikola.
A za to se trebamo boriti zajedničkim snagama.