Marijan je bio beskućnik: Spavao sam po tramvajima, nitko mi nije pomogao

Svjetski je dan beskućnika. Procjenjuje se da ih u Hrvatskoj ima oko 2000. Marijan Ožegović bio je jedan od njih te nam je ispričao svoju priču.

Marijan je prije 13 godina izgubio posao. Kada je ostao bez posla, počeli su njegovi problemi. 

- Dolazi kalvarija, gubim posao, postajem beskućnik, spavanje po tramvajima, roditelji mi umiru. Živa katastrofa, priča.

"Borio sam se sam sa sobom"

Na pitanje kako se tada osjećao odgovara:

- Dno dna... teško. Teški trenuci, nitko vam ne može pomoć i borite se sami sa sobom, rekao je Marijan.

Prije sedam godina počeo je dolaziti u dnevni boravak Hrvatske udruge beskućnika.

Osim hrane, udruga beskućnika nudi i druge potrepštine. Donacije se primaju u sjedištu, u Branimirovoj 53.

- Primamo donacije, higijenske potrepštine, odjeću, obuću te konzerviranu hranu. Što se tiče odjeće i obuće, pripremamo se za hladnije zimsko vrijeme, skupljamo veste, jakne, toplije hlače i zimsku obuću, kaže Anita Šarić iz Hrvatske mreže za beskućnike.

Svaki dan ovdje po pomoć dođe oko 30 ljudi.

- To nisu svaki dan isti korisnici, cirkuliraju. Mi u našoj bazi imamo registrirano oko 560 korisnika. Procjena Hrvatske mreže za beskućnike je da apsolutnih korisnika ima oko 2000, dok relativnih beskućnika ima oko 10 tisuća. U Gradu Zagrebu procjenjujemo da ih je od 750 do 1000, rekla je Anita.

Marijan je sad u malo boljoj situaciji, uspio je pronaći stan te skuplja papire za mirovinu kako bi imao primanja.

- Pa eto ga, malo sam bolje obučen, malo bolje dotjeran i idemo dalje, govori Marijan.

Ide dalje, dignute glave s vjerom u bolje sutra.