Božo Grčić proslavio stoti rođendan i odmah isplovio na more

Božo Grčić iz Trstenika na Pelješcu proslavio je svoj stoti rođendan velikom feštom – i odmah potom isplovio na more. Ribolov mu je, kaže, strast i način života, od kojeg ne odustaje ni u 101. godini.

– Život sam prihvaćao kakav jest, pokušao ga malo modelirati da bude dobar ne samo meni, nego i mojoj obitelji i ljudima oko mene, kaže Božo Grčić.

Najstariji festanjul i neumorni ribar

Na slavlje su stigli obitelj, prijatelji i članovi Bratovštine svetoga Vlaha jer je dundo Božo najstariji festanjul. Iako je studirao brodogradnju u Zagrebu, bio profesor na višoj pomorskoj školi u Dubrovniku i inspektor osiguravajućeg društva, najviše ga veseli more.

– Pa me pomalo strah, razmišljam: Božo, nema svjetla od Korčule do Prapratna, nema barke na moru, a ja lovim lignje... Pogledam na orlođo – 10 ura zimsko doba, sam samcat na južnom Jadranu, prisjetio se.

Dnevnici, druženje, kuhanje

Njegovi ribarski dnevnici nastaju već 38 godina – bilježi svaki izlazak na more, vremenske uvjete, ulov, i promjene koje zapaža.

– To je za mene važna kronologija, posebno po ulovu. Puno je tu znanstvenih podataka, kaže.

Božo i dalje kuha, voli društvo i ribu dijeli po selu.

– Jednom je prijatelj jedriličar rekao: “Evo ti staroga, 9 milja defora, znaš li da je skoro 10 ura?” To je njegov život, njegov zen – ispričala je kći Jelena.

Umjetnik i zahvalan domaćin

Za stoti rođendan svim uzvanicima podijelio je vlastoručno izrađenu zahvalnicu s posvetom i slikom svoje barke. Njegov praunuk Stribor kaže da i ljeti frižider uvijek bude pun ribe.

– Uzoran čovjek, duhovit, s burnim životom. Kad se govori o njemu, treba stati mirno, rekao je Pero Poljanić.

Božo slabije čuje, a jednom mu je liječnik rekao da gluhi ljudi dulje žive.

Stoti rođendan za pamćenje obilježen je kako i priliči – feštom, morem i lignjama.