Raste broj zahtjeva za hrvatsko državljanstvo iz Argentine

Na popisu 200 najtraženijih putovnica svijeta, hrvatska je na visokom 11. mjestu. Uz to, raste i interes za stjecanje hrvatskog državljanstva, ali i učenje hrvatskoga jezika. Tragom toga naš Matija Jerković krenuo je put Zadra istražiti koliko će se tih ljudi približiti Hrvatskoj, a možda ovdje i ostati živjeti!

- Zamislimo da ste Argentinac hrvatskog podrijetla. Možda ste dugo imali argentinsku putovnicu, ali s njom niste mogli jednostavno doći u Europu. Možda ste imali jednu ovakvu (španjolsku) putovnicu. Ali to više nije potrebno, jer ova, naša, hrvatska već je dugo jedna od najtraženijih u svijetu, a sa studentima hrvatskog jezika razgovarali smo i zašto, rekao je novinar Matija Jerković.

Upoznavanje zemlje predaka, bolje životne prilike i mogućnost putovanja, kažu nam stipendisti Ministarstva demografije, glavni su motivi zašto studiraju baš u Zadru.

- Preporučili su mi Zadar zbog intenziteta programa i blizine mora, kao i zbog mogućnosti da budem u blizini i upoznam drugi dio obale, rekla je Nerina Alexandra Piñero Ercegovic, stipendistica.

Neki od njih već su stekli državljanstvo i kažu da je učenje hrvatskog pitanje dosljednosti.

- U mojem slučaju, djed mi je dao dokumente koje je sačuvao. Imao je čak i kartu za brod kojim je putovao iz Genove prema Argentini. Oni su bili u izbjegličkom kampu Campo Fermo, a iz đenovske luke krenuli su u Argentinu. Znači, bilo ih je samo potrebno potražiti kod kuće, govori Rodrigo Xavier Alvaro Alcalde, stipendist.

Za one koji nemaju sačuvane obiteljske dokumente, Državni arhiv u Zadru prva je postaja. U povijesnom središtu Dalmacije i danas se čuvaju dragocjeni zapisi, u što smo se i sami uvjerili:

- Najveći zahtjevi su za stjecanje hrvatskog državljanstva. To je dio mog posla, na osobne zahtjeve ili njihovih opunomoćenika. Brojčano bih to naglasila samo 250 u prošloj godini. Ali ima i drugih razloga, objašnjava Dajana Mičić, voditeljica prijamnog ureda u Državnom arhivu u Zadru.

Za naše domaćine arhivi nisu samo papiri - to je mjesto gdje se obiteljske priče oživljavaju:

- Ljudi najčešće plaču. Ne možete vjerovati koja je to emocija kad im date papir gdje piše kad je tko rođen. U koliko sati, što su bili po zanimanju, ime primalje pri rođenju, kumova, svjedoka - najčešće se rasplaču, naglašava Suzana Martinović, arhivistica u Državnom arhivu u Zadru.

Lussich: Teško je razmišljati o preseljenju u Hrvatsku

A među tim pričama je i jedna od najstarijih - ona o Bračaninu Filipu Lukšiću koji je i bio jedan od razloga našeg dolaska ovamo.

- Slali smo u Urugvaj, Argentinu, Italiju, Španjolsku - i onda me je zainteresirala obitelj, a onda smo opet slali za njegova brata. Znači, nije samo on otišao nego i njegov brat, dodaje Martinović.

- Ovo je inventarni broj, nije vođena kronološki, nego abecedno. Po imenu, ne po prezimenu, zato ga mi ne nalazimo pod L nego pod P, Philipus, sin Antuna Lukšića Marinkovića i njegove zakonite žene Vicencije Vivis, rođen 23. travnja ove godine, a kršten 4. lipnja 1816. u ovoj župi, nastavlja Martinović.

Dva stoljeća poslije stotine potomaka Filipa Lukšića žive i rade u Urugvaju, neki od njih su hrvatski državljani, a drugi su na putu da to postanu:

- To je vrlo dirljivo, jer od njega potječemo svi Lukčići koji smo ovdje u Urugvaju. Imamo osjećaj pripadnosti, iako je prošlo čak pet generacija. To je dio naše biti. On je rođen tamo i za mene je bilo jako važno sačuvati to nasljeđe i pripadati kao hrvatski državljanin, kaže Juan Martin Lussich, šukununuk Filipa Lukšića.

Obitelj Lukšić dala je Urugvaju mnoge ugledne pomorce, gospodarstvenike i intelektualce. Na čast su hrvatskom iseljeništvu, a otkrili su i žele li se preseliti u domovinu:

- Teško je razmišljati o preseljenju u Hrvatsku jer smo se ovdje već udomaćili. Jezik također predstavlja prepreku - nije kao u Španjolskoj gdje je jezik isti, pa to malo komplicira stvari. Ali želim Hrvatsku posjetiti turistički, to je već na popisu planova, dodaje Lussich.

Deseci potomaka naših Hrvata u iseljeništvu mogu zatražiti hrvatsko državljanstvo samo u jednom slučaju: ''Ako dokažu da su sljednici'', dodaje Martinović.

- Ovo je prvi korak u traženju hrvatskog državljanstva, koje dobiju. Daljnje dokazivanje je na njima. Naš posao je učiniti taj prvi korak i dati prvi podatak na temelju kojeg će tražiti dalje, zaključuje Martnović.

Podaci iz hrvatskog veleposlanstva o zahtjevima za hrvatsko državljanstvo u Buenos Airesu govore sami za sebe.

- Dakle, arhivi nisu samo mjesto prošlosti nego i mjesto odakle počinje putovanje za one koji će se jednog dana možda kao hrvatski državljani vratiti u Hrvatsku, zaključuje Jerković.