Balote - dalmatinska tradicija koja okuplja i domaće i turiste

Glavna virska promenada u suton prava je slika dalmatinskog ljeta. U šušuru svega – od uličnih umjetnika do kazališne predstave na otvorenom – najviše se ljudi okuplja oko zoga za boćanje.

Virani boćanje doživljavaju vrlo ozbiljno jer, kako kažu, to je tradicija i prijeka potreba svih Dalmatinaca.

– Boćarski klub je velika tradicija. Registriran je službeno više od tridesetjednu godinu. Tako da poštivamo neke tradicije od didova, pradidova, kazao je Toni Kapović iz Boćarskog kluba Vir. Dodaje da turisti plješću i kada razumiju i kada ne razumiju igru.

Navijači i šale 

Najmanji predmet u igri, bulin, cilj je svakoga boćara. Najveći „frajer“ zoga onaj je koji uspije izbiti protivničku boću.

Vatreni navijači prate svaki potez boćara, nerijetko i riskirajući ozljedu. A šale na račun purgera, bodula i vlaja nezaobilazne su.

- Nikad nas nisu smatrali bodulima, ali kako tko – kaže Toni Kapović.

Životna radost u boćanju

Turisti, poput Barbare iz Austrije, priznaju da ne razumiju pravila, ali fascinirani su atmosferom:

– Ništa ne znam. Samo sam ovdje i fascinirana sam, ali ne znam gotovo ništa o ovoj igri, kaže.

Boćanje na Viru igra se od djetinjstva pa sve do starosti.

– Mi smo imali boće od drva, pravili smo sami, od panja. Crnika. Izvadili bi i onda bi tesali – prisjetio se Mario Bašić, danas 75-godišnjak koji i dalje trči po zogu.

– Mi se tako dođemo zabaviti, da se malo rugamo jedan s drugim. Popijemo malo i onda se rugamo. To nam je sve. Ništa više drugo od života nemamo, a meni je sedamdeset i kusur. To mi je mladost i starost, rekao je Ante Kapović.

Možda tajna dugovječnosti Mediteranaca nije samo u kuhinji nego i u ovim malim stvarima koje život čine ljepšim – lagano i pomalo, uz smijeh i bez priše.