Bolji dani za sela na istoku Hrvatske

U Strošincima, mjestu koje je 2014. teško stradalo u poplavi, mladi, iz ove priče, zahvaljujući novcu iz europskih fondova, svoju budućnost vide upravo na svom ognjištu. Motivira ih ljubav prema ravnici, šumama i  konjima.

Na krajnjem istoku Hrvatske ljubav prema stočarstvu i poljoprivredi prenosi se generacijski. Gospodinu Stjepanu Šnajderu tek su 93! Cijeli je život zaljubljenik u svoje selo. 

- Di si se rodio tu treba i da budeš, da otraniš to. Ja volim... Konje sam volio ekstra, a i marvu, svinje, kaže ovaj vitalni gospodin na čijem je imanju i danas stotinjak životinja.

Danas je na njegovom imanju stotinjak životinja.

- Imamo sad ovce, koze, bikove, krave trenutno nemamo- imali smo jednu pa smo nju prodali. Prodajemo jariće, janjiće, kaže od njega mnogo mlađi Josip Tomašević. 

Na imanju su i konji, magarac, kokoši i patke. O njima i cijelom gospodarstvu brinu se Josip i Ana Marija Josipović koji su uz pomoć europskih sredstava pokrenuli svoju priču . U kraju iz kojega se iseljava oni vide svoju budućnost. 

- Slavonija ima svojih velikih vrlina i tko zna vidit', zna i iskoristit'. Išli smo na izgradnju štale, kupovinu teladi, kupovinu koza da bi povećali brojno stanje, kupovinu poljoprivrednih strojeva sa traktorom, rekla je

 Ana Marija. 

Prije ovog, Josip je, kaže, radio u Puli, ali je točno nakon godinu dana dao otkaz i vratio se kući. Onda je pomalo krenulo...

- Kod kuće je nekako najljepše, rekao je sa smješkom. 

Isplatilo se selu pružiti priliku, smatraju Josip i Ana Marija, jer sve što proizvedu, to i prodaju. Rade od zore do sumraka, no planiraju širiti svoju djelatnost. 

- Planiram pokretanje seoskog turizma s rekreacijskim jahanjem. To su moji snovi kojima se ja nadam da ću uspjet ih ostvariti, kazala je Ana Marija.

A upravo su seoski turizam i autohtona proizvodnja budućnost hrvatskoga sela. Stoga ostaju na djedovini - uvjereni da za njih napokon dolaze bolji dani.