Desetljećima propadao, a sada zasjao: Obnovljen Sunčani sat na Pagu

Desetljećima su ribari prolazili pokraj Sunčanoga sata na samom rubu otoka Paga u uvali Škamica koji je vremenom propadao. Sve dok Šime i Ana nisu udružili snage i uz pomoć grada Paga i Općine Vrsi pokrenuli njegovu obnovu.

- Postojala je opasnost da se sat sam od sebe sruši i zato smo htjeli da ga sačuvamo, da ga obnovimo i da i dalje bude na ovom mjestu gdje ponosno stoji već dugi niz godina, rekla je Ana Žunić iz udruge Volim Vlašić.

U obnovu su se uključili i Vršani. I to s razlogom - od pamtivijeka ribare na tom području.

- I dosta sam priča čuo od starijih ljudi da su na ovom žalu tu kraj sata i ovamo na Sikavcima da su znali bonacu čekati, na tom žalu i spavali. Čekali bi bonacu i povoljnije vrijeme da bi išli na sviću, govori Šime Stojak iz Vrsa.

I dok sada vlada zajedništvo Vršana i Vlašićana oko sata, u prošlosti nije bilo tako. Sa sigurnošću se ne zna ni tko ga je i kada izgradio. Vlašićani vjeruju da je to bio njihov mještanin Jure Komadina u drugoj polovini 19. stoljeća. 

- Međutim, svi naši pokušaji, bilo u Arhivu u Zadru, Splitu, Rijeci, pa čak i u Beču nisu dali neke konkretne dokaze kako bi potkrijepili te povijesne činjenice, tako da mi još uvijek ne znamo niti točnog autora, a niti točan datum, odnosno godinu njegove izgradnje, kazala je Žunić.

Nije slučajno izgrađen na tom mjestu - bio je to važan pomorski koridor.

- Gdje su prolazili i trgovački brodovi i ribari koji su se vjerojatno vrlo lako mogli se koristiti tim satom i pogledati njegovo vrijeme. Tako da pretpostavljamo da osim što je pokazivao vrijeme da je bio i nekakav prometni orijentir, upravo i ribarima koji su iz susjednih Vrsi dosta često bili na ovoj lokaciji i koji su ovdje hvatali ribu, dodaje.

- Jednu noć smo brat i ja bili tu na sviću na Relu i spuštala se magla. Bili smo još u drvenom kaiću, bilo je to doba bez mobitela i GPS-a, bilo kakvih pomagala, taj nam je sunčani sat bio zapravo jedini orijentir. Kad smo njega ugledali znali smo otprilike di smo i bilo nam je lakše doći doma, jer magla na moru bez aparature je baš nezgodna. Svatko tko je na moru to jako dobro zna, prisjeća se Stojak.

Svima na moru sat je sada podsjetnik na ribarsku i pomorsku tradiciju ovoga kraja.