12:32 / 07.10.2021.

Autor: Ivana Perić/V.K./More/HRT

Posljednji poljubac i pozdrav 'facolom' prije odlaska na pučinu

Kruh sa sedam kora

Kruh sa sedam kora

Foto: More / HRT

Posljednja šetnja, zagrljaj, poljubac i pozdrav "facolom". Prije odlaska na morsku pučinu, do nekog novog viđenja. Možda za godinu, dvije ili pet. Tako su stare Lošinjanke u Uvali Čikat, pored zavjetne crkvice Anuncijate, ispraćale svoje muškarce na put. Uz ples i suze. 

- Crkvica je nastala na mjestu gdje su žene majke, sestre, kćeri ispraćale svoje drage na more, pomorce. Nisu svi bili kapetani, bili su i mornari, timunjeri. Tu su ih i dočekivale kada su se vraćali, govori Ileana Brčić, turistička djelatnica.

Danas je teško i zamisliti mjesece i godine bez kontakta. Pravi kruh sa sedam kora. A Uvala Čikat upravo je po čekanju i dobila svoje ime. Naime, na lošinjskom dijalektu čekati se kaže - čikati - i tako je nastao Čikat. Žene bi danima dolazile u valu, dočekivale brodove, pitale za svoje najdraže. Obiteljima pomoraca danas je ipak lakše - dok navigavaju oni se mogu, zahvaljujući suvremenoj tehnologiji, ipak javiti svojima najdražima. 

- Moj budući zet plovi tako da sam iz obitelji u kojoj se plovi. Tako da i mogu zamisliti kako je to nekada bilo, rekla je Katya Antunović Žic, članica KUD-a Manfrina.

Priča o tužnim ispraćajima i višegodišnjem čekanju lošinjskih žena prije nekoliko je godina pronađena u starim spisima - i posljednjih šest, tamošnje Kulturno-umjetničko društvo Manfrina, svakoga rujna, oživljava tu priču. Uz sudjelovanje lošinjskoga logera "Nerezinca", impresivnog drvenjaka obnovljenog 2018-te godine. 

A na samome Čikatu, uz rt Annunziata, ponosno stoji zavjetna crkvica Navještenja B.D. Marije. Sagrađena je 1858. godine uz stariju, omanju crkvu.

Crkvica je to lošinjskih strepnji, uzdaha i suza koja također može ispričati brojne priče - sa sretnim i tužnim završetkom. Sam natpis na njezinom pročelju dovoljno govori. 

- Značajan je natpis na latinskom, koji govori: Ne odvraćaj pogled s ove sjajne zvijezde, ako ne želiš biti izgubljen u oluji. Na svim zavjetnim slikama je Majka Božja koja ih je sačuvala velike nesreće, kazala je Brnčić.

I upravo se pred ovom crkvicom odigralo uprizorenje koje je djelić velike festivalske priče o lošinjskim jedrima oko svijeta čija je uloga dvostruka: očuvanje bogate tradicije ovoga otoka te produljenje turističke sezone. Cijeli je festival tradicionalno posvećen bogatoj pomorskoj i brodograđevnoj tradiciji otoka Lošinja. I zato su tijekom njegova trajanja održane brojne regate, prikazi starih zanata, ali i zanimljive izložbe na temu pomorske baštine. 

- Riječ je o izložbi jedrenjaka i starih brodova. Dijela pomorske baštine Lošinja i povratak na tradiciju zavjetnog slikarstva, rekla je Aldina Stuparich Burčić, autorica izložbe "Kroz bonace i nevere".

Mnogo je toga iz povijesti do danas zaboravljeno, no ova priča svjedoči da je Lošinjanima itekako bitna njihova tradicija. Dokazuje to i crtica iz povijesti koja je i danas živa. Naime, za svakog prolaska brodom pored Čikata kapetan se triput oglasi brodskom sirenom - za Majku Božju, obitelj i Mali Lošinj.


Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!