Dođi na Zverinac, naći ćeš mir i ljepotu

07:00 / 11.04.2022.

Autor: Ana Marušić/More/HRT

Zverinac

Zverinac

Foto: More / HRT

Kako život prolazi, a čovjek postaje stariji, sve je više na cijeni mir. Naši su otoci, pogotovo oni manji, mjesta gdje je mir jedino čega ima u izobilju. Savršen bijeg od svakodnevnog stresa, oaze kao stvorene za vježbanje drukčijeg ritma od onog koji nameće suvremeni život. 

Zverinac je jedno od takvih mjesta. Prvi se put u dokumentima spominje u 14. stoljeću, kao mjesto gdje se vadio kamen za mletačke potrebe.

- Ostaci su groblja i naselja gdje su ti ljudi živjeli i tamo su ostaci crkvice svetog Dominika. I onda se to ugasilo, da bi sredinom 18. stoljeća, kad je konte Fanfonja dobio otok na poklon, on doveo kmetove iz Solina, dvije familije Škifićov i dvije familije Pešušićov, napravio im kućice male gore i oni su tu radili, razmnožavali se i njemu davali četvrtinu. Kad je umro njegov sin, a nije imao potomstva, ostala mu je samo žena i onda je ona cijeli otok prodala sedam familija iz Zverinca. Pripala im je sva zemlja u Zverincu, ovaj dvorac, uljara. Teško su živjeli, ali su živjeli dostojanstveno, živjeli su od poljoprivrede, bavili se maslinarstvom, svi su ljudi imali ovce, čak su imali i krave, kaže Živko Škifić.


Imali su i po jednu, dvije svinje, sijali ječam i različite povrtne kulture, tako da su proizvodili sve što im je trebalo. Danas je Zverinac uredan i dobro održavan otok, u čemu svi sudjeluju. U deset su godina izgradili dvije rive i nisu stali na tome.

Složno su napravili i putove do polja. Dvadeset kilometara putova do maslinika i polja pogodovalo je povratku sad uglavnom starijih stanovnika nekadašnjim aktivnostima. Posebno su ponosni na masline i ulje.


- Sadimo autohtone masline, to su orkule, puljišice i granbučele. I mi se držimo stare tradicije, na hladno stiskanje, kaže Živko.


S vinogradima je malo teže, zahtijevaju više pažnje. Nedostaje mlađih ruku, no još se drže ovce i pravi sir. Nismo sreli baš previše žena, ali tu su, kažu muževi, neke u polju, druge pred televizorom. One mlađe samo u prolazu.


- Dođemo roditeljima pomoći kad treba, malo oko maslina pokositi, pognojiti, kaže Branka Škifić Riđički.

Zverinac

Zverinac

Foto: More / HRT

I naravno ljeti, kad se broj stanovnika višestruko poveća. Mnogi današnji Zverinčani vratili su se na otok nakon što su radni vijek proveli u tuđini. Oduvijek se s otoka odlazilo trbuhom za kruhom.


- Moji djedovi su bili u Americi. Očevi su ostali pomorci, navigali, a mi mlađi smo onda šezdesetih i dalje počeli ići, ali opet smo se vratili i vraćamo se tu. I ne bih ja mijenjao ovaj život za nigdje na svijetu, kaže Živko.


Danko Škifić radni je vijek proveo u Americi.


- Zadnjih deset godina sam tu, još bolje mi je zima nego ljeto. Nikad mi nije dosadno. Uvijek imaš nešto za raditi, kaže.


Svakog ljeta dolaze djeca i unuci, jedni s Floride, drugi iz Splita.


- Kako ne bi voljeli, tu je u ljeti, kad dođu tu, more, kupanje, sloboda. Teško je to naći bilo gdje drugo, kaže Danko.


Slaže se i najstariji stanovnik otoka Branko Škifić, dr. med., u slobodno vrijeme kolumnist Zadarskog lista. Pitamo ga što bi rekao kad bi o Zverincu htio reći jednu rečenicu nekome tko ništa o njemu ne zna.


- Ja bih rekao: "Dođi na Zverinac, naći ćeš mir, naći ćeš ljepotu, naći ćeš sadržaj koji će te držati mladim, zainteresiranim i koji će tvoj život učiniti kvalitetnijim", odgovara.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!