Dunja i Slavica: posljednje čuvarice stočarstva na Korčuli

U Žrnovu - malom mjestu na otoku Korčuli - unatoč sve modernijem stilu života, ima još ljudi koji i dalje njeguje staru, gotovo izumrlu tradiciju bavljenja stočarstvom. Donosimo priču o dvjema ženama čija svakodnevica počinje i završava brigom o kozama, mužnjom i proizvodnjom sireva.

Danas u Žrnovu samo rijetki imaju stoku, a nekada ju je imalo gotovo svako domaćinstvo. Dunja Biliš ljubav prema kozama gaji odmalena - ni dana ne može zamisliti bez njih.

- Inače sam radila u kancelariji 43 godine i fali mi to malo rekreacije. S njima mi ništa niej teško, ja to volim. Ja prvo njih nahranim pa sebe, kaže Dunja Biliš, OPG Andrija Biliš.

Svaki joj dan počinje i završava s njezinih devet koza i njihovim dečkom.

- Meni nema ni godišnjega odmora, nema mi ni slobodnog dana, nigdje ne mogu ići. I kad sam bolesna i kad imam temperaturu, moram im dat jer one najviše vjeruju meni. Ja san manje-više jedina oko njih, dodaje gospođa Dunja.

Baš kao i njezinoj sumještanki Slavici Nadilo, koja je ljubav prema tim životinjama shvatila kao poziv te registrirala prvu mljekaru na otoku Korčuli. Počela je sa samo pet koza, a danas ih u stadu ima čak 26.

- Dobili smo prve pozive da možemo poslat sireve na ocjenjivanje, to smo poslali i dobili smo prve nagrade što su nama puno značile. To nam je opet potaklo prodaju, tako smo krenuli širenje. Ljudi su sve više čuli za nas, poslije smo označili Hrvatski otočki proizvod, to nam je jako pomaklo prodaju. Na jako veliki broj mjesta smo mogli izlagat naše proizvode, i tako idemo punim plućima naprijed, kaže Slavica Nadilo, OPG Nadilo.

A naprijed idu svaka na svoj način i obje uspješno. Prodaju kozje mlijeko i od njega proizvode različite vrste sireva. Od mekanih mladih do onih tvrdih, starijih.

- Mi smo krenuli s najobičnijin sirom koji je bio naša tradicija i bila je tradicija sir koji je odležao u maslinovu ulju. Mi smo odlučili umiješati nekakve naše trave, tako da smo napravili sa bosiljkom, vlascem i češnjakom, i sa slatkom crvenom paprikom. A za ljubitelje malo pikantnijega smo napravili i sa chilli papričicon, vlascem i češnjakom, kaže gospođa Slavica.

- Meni su se unuci odgojili na kozjemu mlijeku. Ovdje ima dosta djece po Žrnovu kojima su roditelji uzimali mlijeko kod mene dok su bili maleni da steknu bolji imunitet i da budu zdraviji, kaže Dunja Biliš. 

Prodaja ide dobro - kvaliteta im je osigurala dobar plasman na tržištu.

- Ja sam prijavila OPG tako da mogu stavit tablu kraj kuće da je to kozji sir. Kuća mi je u Žrnovskoj Banji na cesti, tako da gosti vide, dođu, kušaju i uzmu, kaže gospođa Dunja, dodajući kako se gosti vraćaju.

- Moj sir ide u Poljsku, Češku, Sloveniju, Njemačku, čak i u Ameriku, dodaje. 

- Proizvodnja mlijeka nam je u najjačemu jeku i proizvodnja sira kad je turistička sezona. Turističke zajednice otoka Korčule nas podupiru i organiziraju sajmove gdje se mi prezentiramo i prodajemo svoje proizvode. Cijena kilograma je od 35 do 40 eura, ovisi koja je vrsta sira, ističe Slavica Nadilo. 

No ničeg ne bi bilo bez mukotrpnog posla i iznimne ljubavi prema stočarstvu i davnoj otočnoj tradiciji.

- To nije danas hoću, sutra neću, to je svih 365 dana u godini. Ti moraš dolazit njima više puta dnevno, pogotovo kad je period kad dolaze mali, kaže gospođa Slavica. 

Život na otoku nije lak, prepun je izazova, no dobra komunikacija ključ je uspjeha. 

Za ove vrijedne žene nema nesavladivog problema - ljubav je jača od svakoga napora.

- Rad sa životinjama je nekako poseban. One su umiljate, imaš osjećaj da su zahvalne s načinom na koji ti to obavljaš prema njima, i neko veliko ispunjenje, zaključuje Slavica Nadilo.

Tijekom zimskog razdoblja proizvodnja sira znatno je manja. No predanim cijelogodišnjim radom ove će žene povećanu potražnju u ljetnim mjesecima - dočekati spremne.