Mnogi iseljenici čeznu za domovinom jer rodno sunce ipak najbolje grije, a u vihoru Drugog svjetskog rata, plemićka obitelj Grisogono iz Splita otišla je u izbjeglištvo u Veliku Britaniju, pa se Vivian Grisogono rodila u Londonu.
27.05.2021.
14:01
Autor: Maja Zrnić/Dobro jutro, Hrvatska/V.M./HRT
Mnogi iseljenici čeznu za domovinom jer rodno sunce ipak najbolje grije, a u vihoru Drugog svjetskog rata, plemićka obitelj Grisogono iz Splita otišla je u izbjeglištvo u Veliku Britaniju, pa se Vivian Grisogono rodila u Londonu.
No, srce ju je uvijek vuklo natrag u Dalmaciju, pa je svoju želju konačno i ostvarila.
Kako – pogledajte u reportaži:
- Ja sam se oduvijek htjela vratiti u Dalmaciju. U izbjeglištvu to je normalno da se želiš vratiti doma, to mi je uvijek bilo u srcu. Odgovara mi klima, mjesto i ljudi, priča nam Vivian, inače po struci fizioterapeutkinja specijalizirana za traumu i sportove.
Diplomiravši na Oxfordu, tijekom bogate karijere, Vivian je napisala i 10-tak stručnih knjiga. Kao cijenjena fizioterapeutkinja britanskih sportaša dvaput je sudjelovala na Olimpijskim igrama.
- To je bilo davno, u Moskvi i zimska olimpijada u Lake Placidu u Americi, prisjeća se Vivian.
Ipak, svoj dom i mir je pronašla u mjestu Pitve na otoku Hvaru gdje je osnovala udrugu za dobrobit ljudi, životinja i okoliša - Eco Hvar.
- To je genetski u mojoj obitelji. Uvijek smo imali pse. I moji na Braču su uvijek imali lovačke pse i jako su voljeli životinje i ja sam to naslijedila. Vidjela sam ovdje potrebu za malo više brige za lovačke pse, govori Vivian.
Debora Bunčuga je, kakao kaže imala sreću upoznati Vivian na samom početku.
- Čim je došla, jer je došla u našu kuću kao gost dok se ova kuća preuređivala. I mi smo se odmah našli po pitanju ljubavi prema životinjama, podjseća Debora.
Na otoku Hvaru nema nijednog skloništa za životinje, a najbliži azil je na kopnu. No ipak, udruga Eco Hvar je organizirala je privremeno sklonište za napuštene pse u ovom starom masliniku, na imanju gospođe Vivian.
- Mi smo uvijek našli ljude koji će pomoć i mi surađujemo s azilom u Kaštelima, koji funkcionira odlično, tako da nije to veliki problem. Od 2013. godine udruga je napravila velike pomake, ističe Vivian.
Sara Radonić položila je tečaj za 'grumera', pa pomaže udruzi.
- To je novi projekt udruge i nadamo da će prodaja ogrlica financijski pomoći udruzi, napominje Sara.
Osim domaćih ljudi, Eco Hvaru pomažu i mladi Amerikanci koji već duže vrijeme žive u obližnjoj Jelsi.
- Mislim da je važno očuvati okoliš, ne samo zbog ljudi koji ovdje žive, nego i zbog turista koji dolaze, smatra Jessica Romano, a Thibaud Dupret dodaje: Važno je zaštiti okoliš otoka, u što je uključena i briga oko životinja.
Potrebna je samo jedna udruga, par dobrih ljudi i malo ljubavi, pa da ova hvarska priča o psima i ljudima, ima sretan završetak.
Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!
Autorska prava - HRT © Hrvatska radiotelevizija.
Sva prava pridržana.
hrt.hr nije odgovoran za sadržaje eksternih izvora