Gudelj: Moj život je obilježen u radu s mladima

Gost emisije Nedjeljom u 2 bio je Ivan Gudelj, nekadašnji nogometaš Hajduka. Govorio je o izazovima vrhunskog sporta.

Prije 38 godina morao je prekinuti uspješnu nogometnu karijeru, a dotad je živio za nogomet.

- Vratio bih se u razdoblje kad sam imao 15 godina u malom selu Zmijavci. Hajduk nam je svima bio mašta i dalek put do Splita. Prije se putovalo 3 sata, nije bilo asfaltiranih cesta. Do osmog razreda dvaput sam bio u Splitu. Hajduk je bio nedostižan. Imali ste svoje idole kao što svi imamo svoje idole. Dječaci koji igraju nogomet imaju svoje idole, tako sam i ja imao. Kroz to maštanje iz Zmijavaca dođete u Split i veliki klub kao što je Hajduk. Do 26 godine vam se sve mašte i snovi ostvare. Imate ispred sebe cijeli svijet i cijeli život je ispred vas. Mlad si čovjek od 26 godina, a u jednom trenutku svi se snovi sruše zbog bolesti hepatitisa B, rekao je.

Emisiju možete pogledati ovdje:

Naglasio je kako je njegov život obilježen u radu s mladima.

- U početku sam bio trener seniorskim momčadima. S 26 godina sam prekinuo nogometnu karijeru i poslije toga sam bio trener olimpijske reprezentacije Jugoslavije, bio sam trener Primorca iz Stobreča, bio sam trener Zadra, trenirao sam u Austriji i bio trener Dubrovnika. Onda sam shvatio da moram raditi s mladima. Moj život je obilježen u radu s mladima. U tom razdoblju, punih 27 godina sam instruktor HNS-a, a 19 godina sam bio izbornik nacionalnih selekcija U-16, U-17, U-19 i jednu utakmicu sam vodio ekipu U-21 reprezentacije. HNS ima jedan od najboljih sustava u Europi i svijetu. Ova reprezentacija koja je 1998., 2018. i 2022. godine čudo napravila, to su sve mladići koji su prošli procese, rekao je.

Poruka mladim nogometašima

Poručio je mladim nogometašima da ne žure jako mladi s odlaskom u inozemstvo.

- Svi igrači koji su otišli u 15. ili 16. godini van nijedan nije uspio. To je problem jer roditelji moraju otići i djeca dolaze iz svoje sredine, dodao je.

Istaknuo je kako je dobro da se djeca bave sportom radi procesa socijalizacije i prihvaćanja grupe, da se razbijaju kompleksi i dobiva samopouzdanje koje je jako bitno.

- Na prvom mjestu mora biti škola. To maksimalno apeliramo. Tu su bitni profesori, roditelji i klub. Treneri su veći autoriteti za tu djecu, nego sami roditelji, rekao je Gudelj.

Prisjetio se vremena kad je bio jedan televizor u selu i slušali su se radio prijenosi.

- U mojoj obitelji nitko se nije bavio nogometom. Pješke sam išao na trening i kad je bilo mračno, padala kiša i nisam ni jeo. Toliko sam volio nogomet koji je u meni budio emocije i strast da sam molio majku i oca da idem. Majka me teško puštala na trening i kad je vidjela koliko ja to želim, imali smo kravu koja nas je hranila, ona je prodala kravu i kupila televizor kako bi se gledao Sportski pregled, rekao je.

Obilježila ga nogometna 1982. godina

Istaknuo je kako je njegov put bio strahovito brz kad se govori o napredovanju u nogometnom smislu. Smatra kako ga je obilježila 1982. godina.

- Bio sam najbolji igrač u Jugoslaviji po svim anketama i najmlađi igrač. Bio sam sportaš Dalmacije i to mi je posebno priznanje, dodao je.

Kako je prihvatio bolest?

- Nema obitelji koja nema svoj problem. U mojoj obitelji ima puno problema i ne treba ih naglašavati. Mogu reći da mi je sestra slijepa, brat je bolestan, otac i majka su preminuli, supruga mi je umrla vrlo mlada, kćer od sestre je poginula. U obitelji je nažalost i bolesti i smrti, ali to jednostavno prihvatiš. Tako i s prekidom nogometne karijere. Nikad se nisam pitao zašto se to meni dogodilo. Zato što postoje još teže i gore situacije kod obitelji i moramo razumjeti da nismo sami na svijetu. Mi svi sebe volimo i to je u redu, ali postoje i gore stvari. Tako moramo misliti da na ovome svijetu postoje obitelji koje prolaze još težu golgotu, nego što osobno prolazim. Tako to treba prihvatiti. I ja sam veliki vjernik, rekao je.

- Izgradio sam sebe duhovno, završio sam fakultet u 42. godini. Svaki ispit da ne padnem u depresiju mi je bio posebna radost, a diploma posebno ushićenje kao da sam osvojio neki trofej, dodao je.

Nikada nije pronalazio utjehu u alkoholu

Nikad nije bio u situaciji da u alkoholu pronađe utjehu.

- Nisam pio alkohol ni kad sam bio sportaš. Imao sam svoj red profesionalnog života. Bio sam maksimalni profesionalac. U životu treba pozitivno razmišljati.

Naglasio je kako mu je vjera u životu najviše pomogla.

Nogomet danas

Za kraj je komentirao i nogomet kakav gledamo danas.

- Prije je bilo vrijeme romantike, a možemo sad govoriti o vremenu tržišta, o industrijskom nogometu. Nogomet je čudesna stvar. Sportaši su ambasadori svijeta. Danas je tržište neumoljivo. Nogomet je nažalost, čista industrija, ali bez koje se ne može. On je najljepša, najdivnija sporedna stvar na svijetu. Definitivno ima previše utakmica. Ali je to ogroman i veliki biznis, zaključio je.