HRT-ov Radio Osijek slavi 80 godina djelovanja

U povodu 80 godina djelovanja HRT - Radio Osijeka u Muzeju Slavonije u Osijeku u 19 sati bit će otvorena prigodna izložba, a u 20,30 sati u Arheološkom muzeju bit će pretpremijera HRT-ovog dokumentarnog filma "Radio su ljudi", snimljenog upravo u povodu te vrijedne obljetnice.

Ususret otvorenju izložbe i projekciji filma ekipa emisije Dobro jutro, Hrvatska bila je u Muzeju Slavonije gdje su ih dočekali Grgur Marko Ivanović, viši kustos muzeja, Melita Homa, redateljica i scenaristica dokumentarnog filma "Radio su ljudi" i Davor Lončarić, urednik Radio Osijeka:

Stari su Esekeri voljeli slušati programe stranih radijskih postaja, Zagreb je već imao svoj radio, pa je i želja Osječana bila ista. Svoj radio prvi put su dobili u lipnju 1943. godine kada je osnovana Krugovalna postaja Osijek, koja je počela s redovnim emitiranjem 1. lipnja te godine. U nove prostore Radio stanica Osijek seli se 1946. godine gdje se nalazi i danas.

Zlatne godine Radio Osijeka počele su osnivanjem nekoliko orkestara i audicijama za soliste. Za njihove koncerte iz velikog studija Radio Osijeka tražila se karta više.

U dokumentarnom filmu "Radio su ljudi", svojih početaka na Radio Osijeku prisjeća se Vera Svoboda koja je bila među prvim solisticama, a svoj doprinos razvoju radija dao je tada njezin budući suprug Julije Njikoš. Gotovo je nepoznato da je Branko Mihaljević u studiju Radio Osijeka napisao pjesmu za djecu „Zeko i potočić”.

Svoje prve ozbiljnije glazbene korake na Radio Osijeku napravio je Antun Nikolić Tuca, tamburaški virtuoz, ali i rocker koji je zajedno s Krunoslavom Kićom Slabincem osnovao Dinamite. U filmu otkriva kako je nastala „Plavuša”.

Radio Osijek veliku je ulogu imao u Domovinskome ratu, pa je često bio meta, čega se također prisjećaju protagonisti dokumentarca.

Tijekom osamdeset godina postojanja HRT Radio Osijek obilježile su mnoge slušane emisije, pa se film prisjeća i njih. No ono što je najvrednije u njegovoj povijest jesu ljudi. Njih oko dvije i pol tisuće dalo je i daje svoj pečat programu omiljenog regionalnog radija.

- Programske sheme Radio Osijeka, vrijeme emitiranja i radijski izričaj mijenjali su se kroz povijest u skladu s duhom vremena, događajima oko nas, očekivanjima i željama slušatelja, ali neke su stvari uvijek ostale iste: brza i točna informacija koju brže od svih medija prenosimo slušateljima, promišljanje o aktualnim događanjima u politici, gospodarstvu, zdravstvu, školstvu, kulturi i drugim područjima života kroz tematske emisije, praćenje dnevnih događaja i zanimljivosti kroz mozaične programe, posebni sportski, zabavni i, naravno, prigodni sadržaji, zapisala je u najavnom tekstu izložbe dugogodišnja urednica na Radio Osjeku i poznati glas iz etera Amoreta Hofšauer Bajto.

Dodaje da "glazba čini najveći dio programa pa upravo ona, u različitim oblicima, od izravnih prijenosa koncerata, nastupa umjetnika u studiju do emitiranja s različitih nosača zvuka, uvijek, u svim shemama, ima posebno mjesto.

- Na početku, četrdesetih godina prošlog stoljeća, u ratna i poratna vremena, emitiramo u tri dnevna bloka, donosimo informacije kroz kratke vijesti ili osvrte i predavanja. Kada je o glazbi riječ, ona se izvodi u našem studiju u koji dolaze svi tada slušaniji glazbenici, od klasičnih do tamburaša ili s, tada rijetkih, gramofonskih ploča. Radijske pedesete i šezdesete godine 20. st. vrijeme su kada se sati emitiranja vlastitog programa mijenjaju u skladu s našim mogućnostima i naputcima iz Zagreba, ali Radio Osijek već gradi svoj prepoznatljiv izričaj, a naš Veliki studio postaje stjecište svih značajnijih umjetnika, zapisala je kolegica Hofšauer Bajto.

Gramofonske ploče zamjenjuju radijske vrpce, a šezdesetih smo dobili i prve snimače – Nagre.

- To nam omogućuje da u program uvrstimo informativne emisije s prilozima s terena pa tako nastaje Osječka kronika i Dnevnik koji smo, u različitim oblicima, sačuvali do danas. Sedamdesete i osamdesete godine 20. st. su, reći će stariji „zlatne godine Radio Osijeka“. Iako nam je vlastiti program bio možda najkraći u povijesti, tada nastaju naše uspješnice, emisije Nedjeljom u 10, Trinaestica i Sve u 16. Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina 20. st. vrijeme u kojem emitiramo vlastiti program sa 7 sati dnevno povećava se na 12, a kada je počeo rat u eteru smo, s najnovijim informacijama, 24 sata dnevno, dodaje Hofšauer Bajto.

U poratnom razdoblju program traje od 6 do 24 sata, a uglavnom se ustaljuje shema iz koje je proizašla i ova današnja: počinjemo Jutarnjim programom u 6 sati, slijedi mozaična emisija u prijepodnevnim i ranim poslijepodnevnim satima; vijesti su od 2008. godine na rasporedu svaki puni sat, Dnevnik u 15 sati.

- Poslijepodnevni je program otvoren za tematske emisije, govorne ili glazbene, a nakon Emisije na mađarskom jeziku vrijeme je za lakše sadržaje večernjih programa. Čuvamo kultnu Deseticu, od 2002. godine Ritam Šokadije, a uz emisije vezane za zadanu programsku shemu, uvijek program prilagođavamo događajima koje izravno prenosimo ili pratimo, podsjetila je Amoreta Hofšauer Bajto.