Obitelj Čičko dokaz da se od snova može živjeti

Prije pet godina obitelj Čičko zagrebački asfalt i gužvu zamijenila je mirnijim seoskim životom u Međimurju. Uz kuću u Donjem Kraljevcu, kupili su zemlju, livade i - prvo stado koza. I nisu požalili. Prvi kozji sir proizveli su 2022. i nakon brojnih pokušaja došli do prave, provjerene recepture.

U pet godina od početnika do zlatnog sira

Obitelj Čičko danas radi najbolji svježi kozji sir u Hrvatskoj. Potvrđeno je to i u Poreču na nedavnoj izložbi kozjih i ovčjih sireva gdje su osvojili zlatnu medalju.

- Oduvijek je želja bila da preselimo na selo i da imamo koze. Slučajno smo vidjeli da su kuće dosta jeftinije i odlučili da idemo u Međimurje pogledati kuće. Pogledali smo ih 10 tak i kuća za koju smo se odlučili, u nju smo se zaljubili na prvi pogled, ističe Krunoslav Čičko, kozar i predsjednik Regionalne udruge kozara i ovčara.

Tako nam Krunoslav Čičko, rođeni Zagrepčanin, priča o tomu kako je s obitelji prije pet godina prometnim gužvama metropole rekao zbogom. Ovaj veterinarski tehničar i njegova supruga, medicinska sestra, svoje snove ostvaruju u Donjem Kraljevcu pokraj Preloga.

Prvih 20-ak koza kupili su godinu dana nakon preseljenja. Počeci, kaže, nisu bili laki.

- Sve što se moglo naći na internetu o kozama i kozjim sirevima smo skinuli, isprintali, pročitali. Kasnije smo i kupovali knjige, imamo oko 20-knjiga i dalje ih kupujemo, naveo je. Prvi sir smo napravili prije tri godine, kada je bila i prva mužnja, istaknuo je. Naravno, te sireve smo bacili i to ne jednom nego stotinjak do 150 kila je otišlo u metodama pokušaja i pogreške, objašnjava.

No to ih nije obeshrabrilo. Naprotiv - educirali su se i danas im polazi za rukom ono o čemu nisu mogli ni sanjati. Njihov je svježi kozji sir proglašen najboljim u zemlji. 

Trud, znanje i čistoća – recept za najbolji svježi kozji sir u Hrvatskoj

- Najvažnija je štala. Čistoća štale i čistoća životinja. Prehrana je važna, da sve što se daje, da nema toksina, da nije pljesnivo. Naravno, one su mliječne, pa i neka jača prehrana u smislu koncentriranih krmiva je obavezna u toku laktacije. Također, i zeleno krmivo isto. Kosimo svaki dan kad je sezona, što travu, što djetelinu, pojašnjava Krunoslav Čičko.

Profesor Samir Kalit s Agronomskog fakulteta u Zagrebu već je više od dva desetljeća na čelu povjerenstva koje ocjenjuje ovčje i kozje sireve, ali često i vodi radionice o sirarstvu. Kaže - s godinama je sve teže bodovati jer sirevi su sve kvalitetniji.

- Uzoraka je bilo 35, a kad se radi ocjenjivanje onda se gleda vanjski izgled, boja sira, presjek, miris i okus. To se radi tako da je povjerenstvo sastavljeno od većeg broja ljudi. Ovog puta je to bilo sedmero ljudi i radi se da svaki ocjenjivač ocjenjuje individualno, kako bi ocjena bila što objektivnija, ističe  predsjednik stručnog ocjenjivačkog povjerenstva i profesor na Zavodu za mljekarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu - Samir Kalit.

Natjecati se uz bok najboljih u zemlji svakom je ovčaru i kozaru prilika za stjecanjem iskustva, ali i poticaj da budu još bolji.

- U početku je to bilo puno sireva, proizvodnje iz hobija, danas toga više nema. Danas su to proizvodi koji su dotjerani i za tržište, imaju kvalitetu bez obzira na to što su to proizvodi s malih OPG-a. Oni su po kvaliteti spremni i jesu na tržištu, ističe Kalit.

Baviti se kozarstvom danas je izazovno te nosi mnogo problema, ističe gospodin Čičko, pa ne čudi podatak da iz godine u godinu imamo sve manje proizvođača.

- Osnovni razlog što ljudi odustaju jest otkupna cijena. Ona više ne dopušta držanje manjeg broja koza. To je u redu ako imate preko 200 koza, ali to je onda već ozbiljna proizvodnja. Cijena se kreće na razini 80-90 centi po litri, ovisi o kvaliteti mlijeka i koje je doba godine, navodi Čičko.

U sezoni laktacije koze prosječno daju 500-600 litara mlijeka. Polovina ide u otkup, a ostatak prerađuju. Opstanak vide u proizvodima s dodanom vrijednošću. U Stuttgart će i ova zaliha kuhanih sireva. Gospodin Marijan kaže da je ovakvu kvalitetu teško pronaći.

- Svaki put kad dođem doma, obavezno ponesem nekoliko kila sira. Izvrstan je, ukusan i mogu ga samo preporučiti svakome, kazao je Marijan Drvoderić iz Stuttgarta.

Preradom mlijeka na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima rješava se problem njegova otkupa, osobito na područjima gdje je otkup mlijeka otežan i skup.

- Tradicionalni su proizvodi u mnogim zemljama pa i kod nas neki ugroženi jer im prijeti nestanak. Da se to ne dogodi moramo njegovati tradicionalne proizvode kao što su grobnički sir, prgice, turoš, kvargl. To je jedna tema. Zatim, imate možda, najvažnija tema kad oni proizvode proizvod dodane vrijednosti stječu veći dohodak po jedinici proizvoda. To je koza sad, na jednom stadu može proizvesti puno više u smislu dobiti nego da predaje mlijeko u industriji, objašnjava Kalit.

Na taj se način osigurava opstanak proizvodnje, ali i ostanak mladih ljudi na selu. Iako prerada nosi i dodatne izazove poput velikih ulaganja, obitelj Čičko, kao i mnoge druge, dokazuju da ništa nije nemoguće.