U Filozićima, srcu creske šume, živi samo jedna obitelj

Na 330 metara nadmorske visine, u srcu bajkovite creske šume Tramontane usidrila se Art farma Filozići. U mjestašcu u kojem tijekom cijele godine živi samo jedna obitelj, Igor, supruga Nevenka i dvoje djece. Cres su, kažu odabrali, jer je dovoljno divlji i nenastanjen, a opet velik i dosta dobro povezan otok, blizu i kopna i grada.

- Kako sam nekad skiperirao i obišao sve jadranske otoke odlučio sam da želim živjeti na otoku. Kad smo došli tu onda smo morali prodati brod koji sam imao i s kojim sam radio, jednostavno da se kupi jedna kuća, rekao je za HRT emisiju More Igor Zlatkov. 

Mediteran kakav je nekada bio

Sada ljetuje na brodovima prijatelja koje zajedno s turistima i izletnicima ugošćava na svom imanju gdje se živi i radi u duhu "Mediterana kakav je nekad bio" uključujući i Igorovu radionicu u kojoj caruje drvo masline.

- Puno puta me ljudi pitaju koliko ti treba vremena za napraviti jednu ovakvu stvar. To je skoro pa nemoguće odgovoriti. Dakle prvo treba drvo ubrati, pa ga onda treba razrezati, pa čekati godinu, dvije da se osuši i tek onda vidjeti što je raspucano, što nije, to polijepiti, pokrpati i onda dolazimo do gotovog proizvoda, kazao je Igor. 

Primjerice, dok drugi vješaju i suše robu na balkonima i sličnim sušilima, Igor na svome od masline vješa gastro delicije.

- Evo to sušilo, kako ćemo ga nazvati. Ideja je prvobitno bila za pršute i slanine, ali evo sad se vidi da se to može stvarno za bilo što koristiti. Gosti reagiraju naravno dobro jer mi smo odlučili kod nas nuditi sve neke sitnice i zalogaje koje restorani uglavnom ne nude. Malo drugačija priča, kazao je Igor.

- Imamo tunu, dakle pršut od tune, slane inćune, evo dimljeni pidoći i opet neke sitnice koje je moja žena spremala, sve ono što morsko radimo. Na kamenom tanjuru lijepo imamo marinadu od golčića i to je za sada to, tema je more, dodao je. 

Jedina obitelj u selu

Ponavljamo Zlatkovi su jedini u selu, no to ne znači da su sami jer im uvijek netko dođe. Na svega desetak minuta vožnje, u Porozini, u svojoj obiteljskoj starini žive im prijatelji.

- Evo jer je emisija More ja sam baš nekako htio pozvati moje prve susjede. Vesna je inače vezana uz more, doktorica naša dugo godina bila. Muha je naš glavni opskrbljivač ribom, sad kad je u mirovini. Sad se samo bave regatama i jedrilicama, rekao je Igor.

- Sjećam se onog romba to je jedanput bilo, ali neponovljivo, 6-kilaš ako se ne varam, pola smo ga pojeli za Badnjak, a pola sam osušio i onda je otišao u paštetu onako lijepo na bijelo napravljeno, dodao je.

- Taj rombo smo uhvatili ovdje u Kvarneru bilo je to u periodu kad se rombo lovi i baca se puno mreža. Nekad su velike te rumbare bile, tako da se baca puno kilometara. Lijepe su to uspomene na to razdoblje, istaknuo je Fredo Matulja - Muha.

- Ja sam imao dobru frišku ribu, a ti si imao fenomenalno vino i tako smo se upoznali i na kraju smo dosta ribe donijeli Igoru, raže, mažineti, kad smo vadili listove. Inćuni uništavaju mrežu, ali kad smo ih čistili ja ih nisam htio bacati, nego temeljci rakovice, dodao je.

- Obavezno idemo na lignje, idem s njim na mreže i dižemo rano ujutro. Onda lignje, pa vikendi regate, ima toga kao u priči. Ipak sam dočekala tu svoju mirovinu. Maknula sam se od onog stresa, ambulante. Nakon putovanja 17 godina s trajektom svaki dan Brestova -Porozina, Brestova - Mošćenička Draga, vrati se natrag, po lošem vremenu. Kad je loše vrijeme bilo onda me znao sa svojim brodom voziti, rekla je Vesna Bagatelj Matulja.

No, i otok, i ribe i nezaobilazna jedra ovoj su obitelji  suđena.

 - Unuci jedre u tim malim barkama, imaju puno regata, puno obaveza, svjetskih, europskih regata tako da sam prilagodio barku da možemo jedriti u  dvoje. Ja lažem uvijek da moraš imati posadu, ili moraš imati Vesnu, kazao je Fredo.