Noć na plivarici u društvu kvarnerskih ribara

Više od mjesec dana mnogi ribari love na udaljenim poštama, a među njima i kvarnerski ribari koji su ovih dana uz obalu Malog Lošinja. Kreću prema Istri u potrazi za ribom, bez ikakve garancije da će je pronaći.

Na brodu “Srdela” osmero je članova posade i svatko ima svoju ulogu. Noć tek počinje, a pred njima su sati neizvjesnosti. Na moru, kažu, vrijede druga pravila – dobra atmosfera mora se održati pod svaku cijenu, jer nije najvažniji samo ulov, nego i sloga.

Dok brod reže more, kuhar Bernard priprema večeru. Kažu da je kuhar najvažniji na brodu. Večeras su ćufte, riba je ujutro za marendu, kaže kroz šalu.

Kapetan Kristijan Uhač i posada u međuvremenu traže ribu, što ponekad znači sate lutanja.

– Možemo sat vremena voziti, a možemo i sedam ili osam sati tražiti, objašnjava. Ni ulov ni odmor nisu zajamčeni. Spava se kratko, tek nekoliko sati, a netko uvijek mora biti na dežurstvu.

More se mijenja, noć bez ulova

– Na brodu sam 30 godina, prvo koća, pa koća volante i sada 20 godina plivarica, kaže ribar Đani.

Za kapetana Uhača to je i obiteljska priča. Kao dijete sam išao s ocem na more, kasnije sam preuzeo brod i već dvadesetak godina sam tu, kaže.

Kako noć odmiče, pripreme za ribolov su u tijeku. No ova noć završava drugačije. Teška noć je iza ribara. Nakon sati traženja vraćamo se u porat praznih mreža. Mreže nisu ni bačene jer ribe jednostavno nije bilo.

Takve noći, kažu ribari, postaju sve češće.

– Ovo se nikada nije događalo da ne bacimo mreže. U zadnje vrijeme sve češće nema ribe. Puno je predatora, riba se rastjera i nema smisla ostati, kaže kapetan.

Ribari upozoravaju da se more mijenja, a s njim i njihov način života. Ribe je sve manje, izazova sve više, a pitanje je koliko će ovakav ribolov još biti moguć.