Kad se male ruke slože, dobra djela se množe

I ove godine dnevni list 24 sata i Hrvatska radiotelevizija, dodjeljuju priznanje ''Ponos Hrvatske''. Hrabre, dobre i poštene nagradit ćemo 18. put! Svečanost dodjele održat će se 4. veljače ovdje na Prisavlju, a do tada, svakoga dana u našoj emisiji predstavljamo dobitnike priznanja - danas su to učenici 4.C razreda Osnovne škole Špansko i njihove učiteljice.

Đaci 4.C razreda Osnovne škole Špansko, zajedno s učiteljicama, pokazuju da kad se male ruke slože, dobra djela se množe. Zbog svoje prijateljice Noele koja je gluha od rođenja, naučili su znakovni jezik.

- Ideja se rodila još u drugom razredu. Potekla je od učiteljice Ivone, moje kolegice, koja je radila tada u boravku i koja je primijetila da djeca žele komunicirati s Noelom, da se žele družiti s njom i na taj način učiti znakovni jezik, rekla je Lovorka Madjarević, učiteljica OŠ Špansko Oranice.

- Pa smo svaki drugi tjedan, kada bi nam Noela ostala zajedno sa svojom posrednicom Sarom na nastavi, imali sat vremena i to sam nazvala - aktivnost učenja znakovnog jezika, rekla je Ivona Jakopec, učiteljica OŠ Špansko Oranice.

- Krenuli smo s abecedom da to bude nešto što je njima poznato i da možemo povezati sa školskim gradivom. Onda smo nastavno na to počeli učiti neke određene pojmove koje smo kasnije sklapali u rečenice i ono što je u principu djeci bilo nekako najzanimljivije je učenje kroz pjesmice, ispričala je Sara Frey, stručni komunikacijski posrednik.

Učenica Isabella Miletić rekla je kako joj nije bilo teško učiti znakovni jezik, te da joj je najdržae bilo učiti životinje i pozdrave. 

U trećem razredu više nije bilo boravka pa su djeca znakovni jezik učila na satovima glazbene kulture gdje bi učiteljica Lovorka pjevala pjesme, a djeca su gledala u Saru koja je znakovala tu istu pjesmu. Na taj su način dalje usvajali znakovni jezik.

- Često puta su znali doći nakon sata i pitati - mi smo vidjeli da si pokazala to i to, možeš li nam reći što to znači, jesmo li dobro shvatili? Tako da mislim da je zapravo najprirodniji i najbolji način za učenje bilo kojeg jezika, taj spontani, rekla je Sara Frey.

Noelu posebno raduje što su njezini školski prijatelji naučili znakovni jezik.

- Sretna sam, vesela, uživamo zajedno i drago mi je što su naučili znakovni jezik, rekla je Noela Vincek. 

Učiteljice su se potrudile da svaki učenik dobije svojstven znak koji odgovara njegovu karakteru.

- Mislim da im je najlakše bilo zapamtiti njihova imena. To im je bilo fora jer smo, zapravo, imena slagali tako da je to neki znak koji je baš poseban za njih, za nekakvu njihovu osobnost ili izgled, rekla je učiteljica Ivona.

- Djeca su vrlo jednostavna, žele se družiti i igrati, a ako se vi hoćete i želite družiti i igrati s djevojčicom koja ne čuje, morate nekako naći neki način, oblik komunikacije, dodala je učiteljica Lovorka.

Četvrtaši Osnovne škole Špansko Oranice pokazali su da je inkluzivno obrazovanje budućnost i da je uz prave prijatelje sve lakše.