V. Ivančić: 'Kad vas proglase državnim neprijateljem, hoće vam začepiti usta'

Gost emisije "Razgovor s razlogom" bio je novinar, kolumnist i pisac Viktor Ivančić. Jedan od osnivača tjednika Feral Tribune govorio je o društvenoj kritici, zašto nam je važna, ali i zašto je često krivo shvaćena, koji su mitovi našeg društva, kako se nosi s etiketama i napadima i kako vidi budućnost novinarstva.

Proslavili smo Praznik rada, a u doba tržišnog kapitalizma rad je platforma preko koje se ljudi zarobljavaju, pripitomljenu i discipliniraju, smatra Viktor Ivančić. Iz toga izuzima jedino rad za vlastito zadovoljstvo. Kapitalizam, pogotovo na naš način, kaže, dokinuo je priču o općem interesu.

- Sebičnost je u genu kapitalizma. S druge strane desila se i ta ideološka promjena paradigme da je kult radništva zamijenjen kultom vjerništva i hrvatstva, rekao je.

Slavljenje rada bio je jedan od socijalističkih mitova, a danas su u igri nacionalistički.

- Mitove uvijek proizvodi ideološki pogon vlasti, jer služe manipuliranju, jer se preko njih možemo lakše otkačiti od realnosti, živjeti u nekom nestvarnom svijetu i prosto oteretiti svakodnevni život činjenica, realnosti, dakle da ne kvarimo atmosferu. Tako da je cijeli niz nacionalističkih mitova danas u igri, kaže.

Nacionalizam je sveprisutan

Nacionalizam je danas, ne samo kod nas, nego i šire sveprisutan. Postao je metaideologija, koja je adaptibilna na sve političke režime, trenutne vlasti, društvene poretke, naglašava Ivančić.

- Ono što se meni čini da je karakteristično za naše nacionalizme, za balkanske nacionalizme, srpski, hrvatski, to je jedan samodestruktivni element, koji je stalno prisutan. A to znači da oni koji su najgrlatiji u obranu i divljenje svojoj naciji, pouzdano će počiniti najviše štete toj naciji. To je jedno pravilo koje se pokazalo, rekao je Ivančić.

Zato zaključuje da se ovdašnje nacije trebaju bojati svojih nacionalista možda više nego stranih okupatora. Stariji su, kaže, čak u stanju tijekom života promatrati građenje mita. Upravo zbog previše kultova i svetinja u našem se društvu o mnogim temama ne progovara otvoreno i kritički.

- Ako dovodite u pitanje te kultove, pošto je strah veliki, onda ste stalno u poziciji da radite neku vrstu blasfemije, kao da podrigujete u hramu, da gledaju na vas kao da vrijeđate nečije vjerske osjećaje. To je pogotovo izraženo kod hrvatske statolatrije, ljubavi prema državi. Na primjer, mislim da se hrvatska država ovdje u nekoj kolektivnoj, masovnoj percepciji ne doživljava niti kao nekakva geopolitička činjenica, niti kao nekakav građanski servis, administrativni aparat, kako god, nego se doživljava kao jedan pseudoreligijski kult kojemu onda morate prilaziti i konzumirati ga na neki fundamentalistički način.

Kritika je važna

Kritika je važna, naglašava, bez nje nema slobode ni demokracije, a jasno je zašto se napada one koji je iznose.

- Kad vas proglase državnim neprijateljem u biti vam hoće začepiti usta. Hoće stvoriti društvo monologa, hoće vas delegitimirati za dijalog, i tako dalje. Dakle, to je klasičan manevar protudemokratski, ja bih rekao, na tom nacionalističkom polju. Na polju kapitalizma, recimo, taj liberalni kapitalizam je izumio taj način da kritiku na svoj račun upregne u svoju korist. Sad je tu bitno kakva je ta kritika, da li je ona usmjerena na to da popravi postojeći poredak, tada će vjerojatno biti inkorporirana u mainstream i bit će postavljena kao nekakav dekorativan dodatak. Ali ako dovedete u pitanje same temelje tog sistema vrlo je vjerojatno da će vas šutnuti na marginu ili gurnuti u neki vid nevidljivosti, ako ne i nešto gore, rekao je.

Sebe prije svega smatra novinarom, iako novinarstvu ne prognozira svijetlu budućnost. Jer, naglašava, došli smo u vrijeme da je profesionalno novinarstvo shvaćeno na tradicionalan način sukobljeno s medijskom industrijom.

- Informativni mediji danas više ne moraju ni lagati da prikriju pravo stanje stvari, mogu vas zasljepljivati informacijama, mogu vas bombardirati s tim informativnim bespotrebnostima toliko da vi ne vidite ono što je važno šta nije. Ja mislim da kad bi se danas štampala neka novina, recimo, nekakav časopis koji bi na dnevnoj bazi donosio tekstove o tome što je važno za naš stvarni, svakodnevni život, a što ostale novine ne objavljuju, pitanje je samo bi li bio debeo koliko Biblija ili koliko telefonski imenik.

Možda govori razočarano, ali nije rezigniran, jer vjeruje u marginu. Novinarstvo je za njega vid otpora i način da uspostavi distancu između sebe i stvarnosti koja ga okružuje i sredine koja ga okružuje, a s etiketama i napadima se može nositi. Nakon Ferala, kaže, sve mu je teže, jer bez obzira na pritiske, taj period ne pamti kao traumu. A na pitanje je li sva ta kritika koju je napisao imala smisla, odgovara:

- Jeste i nije. Nije u toliko što nemate osjećaj da se stvari popravljaju, prema tome ona nije efektivna, bačena je kroz prozor, kao perje kroz prozor. Ali s druge strane imalo je itekako smisla mislim, prvo, radi tebe, drugo ipak je važno da kritički glasovi postoje, jer mi smo naučili na ovim prostorima da se brzo mrak spusti. Dakle, važno je da postoji u društvu mogućnost da se slobodno govori. Užasno je važno, zaključio je Ivančić.

Snimku emisije Razgovor s razlogom pogledajte na našem YouTube kanalu: