11:00 / 16.03.2021.

Autor: Kod nas doma/HTV

Kao dvogodišnjak ostao je gluh, kćer je naučio znakovni jezik

Tajni jezik oca i kćeri

Tajni jezik oca i kćeri

Foto: Kod nas doma / HRT

Kao dvogodišnjak Miroslav je obolio od mumpsa – od tada je gluh. 

- Kad sam se vratio u selo, baka me zvala, međutim nisam je ništa čuo. I tako su shvatili da sam gluh, priča Miroslav i dodaje kako je zbog tog saznanja njegov otac bio u tolikom šoku da je bio na rubu samoubojstva.

Kako bi se bolje snalazio u svojoj okolini, Miroslav je u prvom razredu osnovne škole naučio znakovni jezik. S vremenom je stekao zanimanje tehničkog crtača, zaposlio se, upoznao suprugu – također gluhu, i s njom dobio dvoje prekrasne djece. Kći Nives prvo je naučila znakovni jezik, i to sa samo 7 mjeseci, a tek onda je progovorila.

- Taj znakovni je uvijek nekako bio naš tajni jezik, nitko nas ne može skužiti. Nikad nisam imala osjećaj da sam za nešto zakinuta jer su moji roditelji gluhi. To mi je uvijek bilo baš cool, objašnjava Nives za HTV-ovu emisiju Kod nas doma.

Činjenica da ne čuju, Miroslava i njegovu suprugu nije omela u življenju potpuno ispunjenog života – ona je vozila reli, a on je obožavao sport.

- Košarka mi je ljubav broj jedan, a poslije sam se prebacio na rukomet, nogomet i kuglanje. Bavio sam se i pantomimom, kaže Miroslav s osmijehom.

Supruga mu je umrla prije nekoliko godina, a Miroslav sa svojom kćeri ima divan i poseban odnos.

- Zapravo smo jako slični, planemo u sekundi i u sekundi se smirimo, smije se Nives i u šali dodaje da kad se posvađaju koriste i glas i znakove.

Nives i njezin brat u mladosti su gluhoću svojih roditelja katkad iskorištavali za nepodopštine.

- Kad smo dobili prvu liniju, brat i ja smo znali pojačati glazbu i mislili da nitko neće shvatiti. Onda bi mama domarširala iz kuhinje i rekla: "Gasi", a mi bismo se čudili kako zna. U biti gluhi osjete vibracije, ali svaki roditelj skuži svoje dijete, nema razlike između čujućih i gluhih roditelja, objašnjava Nives, koja je oduvijek prevodila mami i tati, a onda tu i tamo i drugima.

Danas je prevođenje na znakovni jezik njezina profesija – prati gluhe gdje god treba. Ipak, za prevođenje nije dovoljno samo znati znakovni jezik:

- Morate biti jednako spremni prevesti nekog doktora znanosti, kao i nekog poljoprivrednika, koji koriste vrlo stručne termine – morate to znati pratiti, kaže Nives, koja je ljubav prema znakovnom jeziku dobila od roditelja i obožava svoj posao.

- Da se opet rodim, htjela bih imati iste roditelje. Znakovni jezik i zajednica gluhih vam daju novi i bolji pogled na svijet, s osmijehom zaključuje Nives.


Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!