A znanstvenike ne trebamo?

Priča Nikole Moraja (33) na prvi pogled govori o uspjesima i priznanju jednog mladog hrvatskog znanstvenika. Vjerujemo da će takva i postati. Jednog dana. Jer trenutačno se svodi na traženje posla i borbu za preživljavanje.

- Prijavio sam doktorat, dobio sam stipendiju Kineske akademije znanosti da dođem u Peking na njihovo sveučilište, znači Sveučilište kineske akademije znanosti. Tamo sam polagao sve ispite koje sam trebao položiti i na kraju prije nove godine njima je tradicija da odaberu najbolje studente koje imaju i eto, dobio sam čast da sam odabran. Ja sam bio među 6 najboljih od njih preko 10 000. Ostali pet su Kinezi - govori nam Nikola Moraj.

Ovako njegova priča izgleda kao priča o uspjesima i priznanju jednog mladog hrvatskog znanstvenika. Vjerujemo da će takva i postati. Jednog dana. Jer trenutačno se svodi na traženje posla i borbu za preživljavanje.

- Pošto mi je majka biolog, biologija mi je bila u krvi i pošto sam ronilac, volim biologiju mora, onda sam upisao PMF, preddiplomski studij biologije, diplomski studij je bio Ekologija i zaštita prirode, modul more. Nakon toga sam zaista puno ulagao u sebe, pokušao sam što više novih iskustava steći, što više tehnika naučiti i eto, dosta svijeta sam proputovao s time, bilo je tu puno projekata van Hrvatske - kaže. 

Plan mu je bio da nakon svog predivnog iskustva koje je doživio i časti koje je imao, stigne u Hrvatsku na dva tjedna, vidi svoje, odmori se vrati nazad. Međutim plan se izjalovio - dogodila se pandemija, Kina je zatvorila granice i do danas Nije u mogućnosti vratiti se.

- Ne znam koje godine će se Kina otvoriti, zadnja informacija je da će to biti 2023. Ne znam što će se točno dogoditi s tim, ali ta vrata si svakako zatvoriti neću jer mi je već ponuđen posao u Chengduu, u Institutu za biologiju - kaže Nikola.

No, trenutno ne radi, živim od stipendije koje je u Kini dobivao, točnije od ušteđevine. Njegova djevojka radi i manje više ih uzdržava...

Zasigurno je to situacija u kojoj nitko ne bi uživao, pa tako ni Nikola. Kinu je stavio na čekanje i usredotočio se na budućnost u svojoj domovini.

- Ako se otvori ta opcija i ako se to dogodi, ja bih to volio izrazito da ostanem u svojoj zemlji i da na kraju krajeva svo znanje što sam stekao ponudim ovdje - kaže.

Zato i pregledava oglase, šalje životopise već neko vrijeme.

- Uglavnom dobivam odbijenice. U objašnjenjima je najčešće - s obzirom na to da je veliki broj prijava i da su drugi imali bolju, odnosno kvalitetniju izobrazbu u tom smislu kojem je njima potrebna. Zato me nisu uvrstili u prvi krug - kaže.

- S obzirom na to da zaista imam široki spektar izobrazbe, to su bili poslovi u marketingu, to je bilo kao trgovac laboratorijskih pribora, čak i u BIPU sam se javio, nudili su da tko ima veliko inozemno iskustvo da se javi, da će oni izobrazbu čovjeku dati i napraviti od čovjeka ono što im je potrebno... evo takve neke prijave šaljem - objašnjava.

No da ne bi ispalo da se Nikola nigdje nije uspio zaposliti, treba spomenuti da je tijekom ljeta, pošto su ljudi na godišnjem, radio na skladištu.

Za to što ne može naći prihvatljiv, a zapravo nikakav posao, Nikola ima objašnjenje.

- Postoji problem visokih kvalifikacija, pogotovo ako, recimo, postanete doktorand i vi ste specijalizirani za određeno područje i čuo sam od raznih krugova da je lakše dobiti posao ako niste doktorand, znači da imate veći i širi spektar prilagodbe na posao. Drugi je problem iskustvo jer manje više na sve prijave traže elektronički zapis vašeg rada. S obzirom na to da sam ja malo vremena proveo u Hrvatskoj radeći nešto, više sam proveo vani, nemam u svom elektroničkom zapisu to, imam u svom životopisu - ističe.

No ne odustaje, pregledava oglase, javlja se i vjeruje da će sve završiti uspješno. Mladim ljudima poručuje:

- Znam da je iz moje generacije puno ljudi otišlo van zemlje, ali čvrsto vjerujem da treba jednostavno vjerovati u sebe i tvojih pet minuta će doći, to je ono što i ja čekam i ja sam siguran da će mojih pet minuta doći!