Lipicanci usamljeni u pandemiji

Državna ergela Đakovo ove će godine obilježiti 515 godina svoga osnutka i 215. obljetnicu bavljenja uzgoja isključivo lipicanske pasmine. Kroz stoljeća je čuvala tradiciju i ljubav prema konjima, a duga tradicija lipicanskog uzgoja je na tim prostorima toliko ukorijenjena da je on dio svake turističke, gospodarske i sportske razgledenice.

Đakovačka pastuharnica, u samom središtu grada, svakog će posjetitelja, u prvi tren, ostaviti bez riječi. Od ranog jutra ondje je sve podređeno konjima. Među onima koji se za njih brinu je i dvadesetpetogodišnji Andrija Obrovac.

Radni dan mu počinje u 6 sati. Slijedi čišćenje, četkanje konja, priprema za trening i trening, kaže. Svaki vozač ergele ima svoje konje. Svakodnevni se rituali poštuju unatoč pandemiji koja je prošle godine nanijela veliku štetu turizmu. Manje gostiju, manje turističkih sadržaja, ali ne i manje entuzijazma.

- Gledamo da kondicija konjima ostane bez obzira na to. Sutra se može, opet neka manifestacija dogoditi ili međunarodni turnir, dodaje voditelj treninga u zaprežnom sportu Antun Živić. Planova za ovu godinu ne nedostaje. Iako im situacija trenutačno nije naklonjena, u Ergeli kažu da gledaju samo naprijed. Poticaj im daju i posjetitelji. 

- Još uvijek nam dolaze turisti, još uvijek dolaze gosti koji obilaze. To nisu grupe, jer nije moguće organizirati distancu u većoj grupi, ali indvidualni posjeti su redovni, kaže Silvija Butković iz Odjela marketinga Državne ergele Đakovo.Svi oni, baš kao i zaposlenici Ergele, s nestrpljenjem čekaju vremena kada će ih ponovno posjećivati barem deset autobusa dnevno.

Ne iznenađuje stoga što svi jedva čekaju povratak normalnog života kako bi lipicanci što prije mogli uljepšavati manifestacije i postizati uspjehe u konjičkom sportu. Dotad će Pliši, Tošo, Favori, Piki, Amor i drugi konji svakodnevno trenirati, slušati svoje jahače i vozače, i uživati u glazbi u svojim stajama!