Ljesja Klingor svaki slobodni trenutak provodi pomažući ukrajinskim izbjeglicama u Hrvatskoj

02.06.2022.

18:14

Autor: Dobro jutro Hrvatska/HRT

Stranci u Hrvatskoj – Ljesja Klingor

Stranci u Hrvatskoj – Ljesja Klingor

Foto: Dobro jutro Hrvatska / HRT

U rubrici Stranci u Hrvatskoj emisije Dobro jutro, Hrvatska ugostili smo Ljesju Klingor. Iako porijeklom Ruskinja rođena je i cijelo je svoje djetinjstvo provela u Ukrajini, sve dok s obitelji 90-ih godina nije preselila u Hrvatsku. Proživjevši Domovinski rat, danas dobro razumije sve što trenutno prolaze Ukrajinci.

Svaki svoj slobodni trenutak Ljesja provodi pomažuću ukrajinskim izbjeglicama u Hrvatskoj pronaći smještaj, kao i da pokrenu svoj život ovdje. Kako kaže, kada se dogodi rat, nije važna ni nacionalnost, niti jezik, ako poznajemo univerzalni jezik solidarnosti i dobrote.

- Prvo sam plakala, a onda sam odlučila da ako jedan dan pomogneš i jednoj osobi, napravio si veliko djelo. Najveći problem je što oni ne znaju jezik, pa sam im počela prevoditi, pa nalaziti smještaj, pa sam shvatila da mi dobro ide spajanje osobe koja nešto traži s nečim što ona traži. I super mi ide, priča Ljesja koja se s izbjeglicama kojima je potrebna pomoć u Hrvatskoj povezala preko udruge 'Istra pomaže'.

Kaže kako su, iako porijeklom Rusi, i ona i njezin otac rođeni u Ukrajini.

- Kod nas je to sve tak povezano. Nismo nikada osjećali da nas maltretiraju, da smo drugačiji. To je naša zemlja, mi volimo Ukrajinu, ističe.

U Hrvatsku su došli kad je Ljesja kretala u sedmi razred, niti ne znajući da tamo bukti rat. Njezinom su ocu ponudili bolju plaću i odlučili su se na selidbu.

- Tata je bio teniski trener, prvak SSSR-a, i rekao je da mora otići negdje, a ne zna baš jezike pa smo došli u Hrvatsku jer je dosta sličan. I mentalitet ljudi nam se jako svidio. Baš smo se našli tu.

Poznavajući samo ruski jezik i ćirilično pismo, u hrvatskoj školi joj je bio jako teško.

- U školi smo učili samo ruski, i zato ne znam ni ukrajinski. U Sovjetskom savezu se priča samo ruski, objašnjava.

Odlučila je pauzirati godinu u školi kako bi prvo naučila hrvatski, i bila u mogućnosti socijalizirati se s ostalom djecom. Kasnije je završila i srednju školu u Zagrebu, pa zatim diplomirala na Kineziološkom fakultetu.

- Bilo mi je jako lijepo, nikad nisam imala problema. Svi su bili prekrasni, ističe.

Danas Ljesja radi za jednu finsku tvrtku, i majka je troje djece, koja također pričaju ruski i pomažu joj u volontiranju. Njezin najstariji sin Noa pomaže kao prevoditelj u školi ukrajinskoj djeci koja su stigla u Hrvatsku. Trudi se u Zagrebu povremeno organizirati druženja za ukrajinske žene, ali se radi i na tome da im se pruži stručna psihološka pomoć. Zabrinutost joj, napominje, stvara dugotrajnost rata u Ukrajini, pa se boji kako s vremenom ljudi više neće biti toliko voljni pomagati. Oni koji to žele učiniti, kaže, mogu se priključiti grupi SOS Ukrajina na Facebooku. Postoji i stranica SOS Robota, gdje se Ukrajincima nude poslovi.

- Jako je bitno naći im posao i smještaj, ili posao sa smještajem. Barem na neko vrijeme, jer svi se oni žele vratiti – i nadam se da će uskoro i moći, zaključuje Ljesja.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!