Profesor klavira od djetinjstva je slijep, a u šahu pobjeđuje

Profesor klavira iz Virovitice Perica Mihaljević od djetinjstva je slijep, no, unatoč tome, ljubav prema šahu gaji od malena. Nedavno je upoznao liječnika, također šahovskog zaljubljenika, koji s njim često odigra šah za slijepe i slabovidne osobe u Gradskoj knjižnici i čitaonici. Ali, s povezom na očima kako bi bili u ravnopravnom položaju.

Perica Mihaljević i Miodrag Beneš sa Zavoda za javno zdravstvo „Sveti Rok" Virovitičko-podravske županije odmjerili su snage na šahovskoj ploči prilagođenoj slijepim osobama. Crna su polja uzdignuta, a crne figure označene čavlićem kako bi se taktilno raspoznavale. Šahu ga je poučio odgajatelj Stefan Lunić tijekom školovanja u centru za slijepe i slabovidne osobe Vinko Bek u Zagrebu, a ljubav prema igri nastavila se sve do danas. Perica smatra kako je šah jedina igra u kojoj su slijepe osobe u ravnopravnoj poziciji s onima koji vide.  

- Ne mislim reći sad da smo Miodrag i ja jednako dobri igrači, on je puno bolji međutim vještina šahovska koju slijepa osoba, ako je mentalno zdrava i ako ima volje za šah mislim da je moguće da postigne vrlo visok nivo igre šaha, rekao je Perica.

Miodrag je strastveni šahist, član šahovskog kluba Slatina, a ovdje je odlučio napraviti iskorak te se postaviti u ravnopravan položaj s Pericom. Tijekom partije šaha stavlja povez na oči i nakratko ulazi u svijet slijepih osoba, oslanjajući se na taktilni osjet i vizualiziranje položaja figura na ploči u svojoj glavi. 

Perica pobjeđuje

- Našli smo se nekoliko puta i stvarno mi je drago evo, Perica je gospodin, treći put me pobjeđuje u šahu i uvijek mi daje neki kredibilitet, a zapravo me sva tri puta nadigrao u vizualizaciji, znači bolje zna gdje se figure nalaze i to i meni predstavlja jedan izazov da se natječem s njime, objasnio je Miodrag.

- Miodrag je intelektualac koji i u toj igri, osim što je to jedna topla gesta, vidi jednu mogućnost osobnog mentalnog napredovanja, razvijanja svojih intelektualnih mentalnih sposobnosti, dodaje Perica.

Ovom igrom i svojim prijateljstvom žele potaknuti i druge na sličnu gestu - iskoraka iz zone komfora i ljudskosti prema drukčijima. Tada male stvari postaju - velike. Kako bi se i jedni i drugi osjećali ravnopravno i zadovoljno zbog činjenja malih stvari koje nekome ipak znače mnogo.