Mala škola u Šandrovcu dobila novo ruho

Zbog nepotpune energetske obnove, koja je provedena umjesto temeljite rekonstrukcije, mala područna škola u Šandrovcu, nedaleko od Bjelovara, gotovo je zatvorila svoja vrata. No nakon dvije godine radova i velike pomoći županije, općine, pa i roditelja - učenici posljednja tri mjeseca nastavu ipak pohađaju u svome mjestu. Dovoljno razloga za slavlje na koje su stigli i nekadašnji učitelji.

Izvana novo pročelje, a iznutra oronuli zidovi. Tako je šandrovačka škola izgledala nakon završetka energetske obnove. Da nevolja bude veća, sve je već do tada stajalo milijun i 100 tisuća kuna.

- Uđete i vidite da djecu ne možete pustitI unutra, da kablovi vise, da ne možete djeci pružit što zaslužuju, da škola nije sigurna, kaže Sanja Vranješić, ravnateljica OŠ Veliko Trojstvo.

Nisu bili sanirani ni kanalizacijski odvodi pa je novi trošak pao na račun županije.

- Mi kao županija izdvojili smo dodatnih 900 tisuća kuna, dio i općina što novcem, što radne snage i to je rezultiralo jednim zajedničkim projektom, kaže Marko Marušić, bjelovarsko-bilogorski župan.

Koji je proslavljen s mnogo emocija. Nekad učenica i učiteljica ove područne škole, danas je ravnateljica matične i posebnu je počast odala onima koji su šandrovačku školu stvarali. Gospođa Elizabeta počela je davne 1956.

- Tada je bila osmogodišnja škola, nas je petero bilo. Ja sam radila i dopodne i popodne, dopodne svoj razred, a popodne što je tko imao afiniteta da predaje. Uveče kad sam došla doma, učila sam za sutra šta ću im predavati, prisjeća se Elizabeta Balent, učiteljica u mirovini.

No bilo je i više djece od današnjih 25-ero učenika. Unatoč svim mjerama općine za mlade, demografska obnova ide sporo.

- Nažalost u ovoj školskoj godini u ovoj školi imamo samo jednog prvašića i to je veliki problem, ali mi ćemo se i dalje truditi naći rješenja kako zadržati što više mladih, govori Dario Halauš, načelnik Općine Šandrovac.

A ni najmlađima nije bilo lako dok su čekali da se škola dovrši. Iako su od matične škole u Velikom Trojstvu udaljeni samo 10ak kilometara, putovanja im je već bilo preko glave.

- Što je bilo najgore? Pa dok smo morali ić u Trojstvo s busom, pa smo morali kupiti sve, kaže Lorena Gorinjak, učenica 4. razreda.

Danas su presretni jer imaju i novu dvoranu i bolje opremljene učionice.

- Više mi se sviđa nego što je bila prije, kaže Fran Janković, učenik 4. razreda.

Tako je vremešna ljepotica stara gotovo 140 godina otvorila vrata suvremenosti, a bude li još učenika, zasigurno će poslužiti i nakon dvjestotog rođendana.