Doniranje kose za djecu oboljelu od malignih bolesti
Kažu da je kosa naš ukras, ali za dječaka Niku i djevojčicu Anju, ona je bila dar. Svoju su kosu odlučili donirati drugima koji su zbog bolesti ostali bez kose i vratiti im osmjeh na lice. Za to im je bilo potrebna samo jaka želja i osjećaj za druge.
Niko je na prvi pogled sasvim običan jedanaestogodišnjak. Voli društvene igre i druženje s vršnjacima, ali i činiti dobra djela. Prije mjesec dana oprostio se od svoje duge kose i odlučio je donirati.
- Od moje prijateljce mama ima tu bolest da nema kosu i nisam htio da se to ponavlja i da ljudi imaju perike i da mogu imati zapravo svoju kosu. Dugo sam razmišljao o šišanju, a kada je bilo u pitanju donacija kose odmah sam pristao, rekao je Niko iz Osijeka.
Rastanak s kosom nije bio lak. Zajedno s majkom, javio se u zagrebačku udrugu Krijesnica za pomoć djeci i obiteljima suočenim s malignim bolestima.
- Oni su rekli da sve piše na njihovoj stranici i da jednostavno pratim te njihove upute. Kada se Niko ošišao još sam jedanput kontaktirala da potvrdim može li se poslati poštom, tako da svatko to može učiniti, rekla je Vedrana Karač, Nikina majka.
Prije dvije i pol godine svoju je kosu donirala i Anja iz Belog Manastira.
- Donirala sam kosu bolesnoj djeci koja nemaju kosu. Ja mislim da je to jako lijepo zato što je dobro pomoći takvoj djeci, kaže Anja.
U tome joj je pomogla majka, vlasnica frizerskog salona koja je nastavila s prikupljanjem i doniranjem kose.
- Doniramo kosu udruzi "Moja kosa, tvoja kosa" koja se nalazi u Bosni za djecu od malignih bolesti. Bilo je još 10-11 donacija koje su od drugih klijenata, djevojčica većinom koje su nekih od sedam do deset godina jer mora biti zdrava kosa i neobojana, kaže Natalija Kuhar, Anjina majka.
Anjina kosa u međuvremenu je narasla. Iako zasad još ne razmišlja o novom šišanju, ta opcija uvijek postoji. Baš kao i njihova želja da pomažu, unatoč njihovim godinama. Jer za dobra djela, kažu ovi mali heroji, potrebno je imati samo - veliko srce.