Manje plodova, ali više volje: iz Slavonije dolazi rakija s dušom

Slavonski su voćnjaci i ovog proljeća bili na udaru neprevidivih vremenskih prilika, od jutarnjih minusa i mraza do olujnog nevremena i tuče. Ovdje u Trnjanima nedaleko od Slavonskog Broda obitelj Vitas već se gotovo četiri desetljeća bavi voćarstvom. Plodove prerađuju u domaće rakije i to po tradicionalnoj recepturi. Došli smo provjeriti kakva će biti ova godina u kojoj će ubrati mnogo manje plodova.

Voćnjaci sve pamte. Dobre, ali i loše godine kojih je, nažalost, sve više. Stvarnost je to od koje se ne može pobjeći, kaže Milan Vitas, dok voćke priprema za vrelo ljeto.

- Malo ovo da skratimo, ove nepotrebne izbojke koji piju sokove a od njih nema koristi. Grane koje ne donose ni u ovoj, a ni u sljedećoj godini rod smetaju razvijanju ovog prilično velikog stabla koje će nadamo se u sljedećoj godini ponijeti puni rod. Ovo je najstariji naš voćnjak, prva naša plantaža kruške vilijamovke koju smo podigli 2000. godine, istaknuo je Milan Vitas, vlasnik poljoprivrednog obrta iz Trnjana.

Na malo više od pet hektara iznad Trnjana osim krušaka obitelj Vitas podignula je u četiri desetljeća i nasade jabuka, šljiva, dunja, a prije 15t godina otvorili i poljoprivredni obrt. Iako je studirao ratarstvo, Milan je u voćarstvu pronašao sreću i smisao. U slavonskoj Provansi, kako od milja zove rodni kraj, radi naporno ali i uživa.

- Imamo ovdje u Slavoniji ljepote od kojih zastaje dah. Ali očigledno u turizmu nismo toliko uspješni, no ne može nam nitko uzeti tu ljepotu, smatra Vitas.

Ipak, nezapamćena oluja 2023. uništila im je šljivik, a jabučnjak teško oštetila.

- Zato smo ove godine jabukama radili, mi to kažemo, rezdibu u glavu. Skratli smo ih maksimalno. Odstranili smo sve grane da napravimo oporavak tih jabuka, objasnio je Vitas.

Proći će dosta vremena dok ponovno dostignu puni rod. Ali proizvodni ciklus neće stati jer je dio zarade uložen u nove voćnjake. Kraljica krušaka vilijamovka - glavna je sorta.

- Napravili smo jedan prilično dobar nasad u dobroj kondiciji za koji će nadamo da će još desetak godina biti plodonosan, kazao je Vitas.

To im je važno jer sve što proizvedu u voćnjacima prerađuju u domaću rakiju.

- Smatramo da je prejeftina sirovina da bi se nju prodavalo. Ovako prerađeno ipak se može koliko toliko pristojno živjeti. Svaka godina je drugačija - više roda, veća proizvodnja. U suštini dvije i pol do tri tisuće litara godišnje, rekao je Vitas.

Dobro se rakije prodaju na turističkom tržištu koje uz proizvod traži i priču. A njihova se veže uz tradiciju.

- Stari kazan, loženje kao nekad. Samim tim i okus tih rakija je tradicijski. To sve manje postoji kao priča pa mislim da će izazivati sve više pažnje, smatra Vitas.

Tada će, kaže, svoju obrtničko-poduzetničku ideju dalje razvijati.

Nije sve crno u domaćoj poljoprivredi dok ima radnika i vizionara. A slavonska Provansa okupana ranoljetnim suncem uistinu je šarena i prekrasna.