10:46 / 13.01.2022.

Autor: Kod nas doma/HRT

Markov život s protezom

Marko Uležić

Marko Uležić

Foto: Kod nas doma / HRT

Marko Uležić nosi protezu od svoje petnaeste godine, kada je imao nesreću na obali mora. Udario ga je jet-ski, zbog čega su mu morali amputirati nogu.

- To je bila ovako neka bizarna nesreća gdje me jet-ski udario s prednjim krajem na obali mora, te sam tad imao 5 operacija i, ovoga, nažalost zadnja je bila amputacija noge. Što na kraju krajeva možda nije bilo loše s obzirom što bi bilo od te noge ostalo, i da li bi mogao se uopće baviti sportom ili imati nekakav normalan život, rekao je.

Tada mu je, kaže, bio dosta teško.

- Međutim, nekako izvidite tu situaciju što bi moglo biti dobro, što bi moglo biti loše iz toga svega, i na kraju, možda mi je drago da se to desilo što se tiče amputacije, ovoga, jer sam svakako nastavio jedan normalan i aktivan život.

Najvažniji trenutak mu je bio, rekao je, kada je dobio protezu jer je opet postao samostalan.

- Opet sam mogao normalno hodati i ići okolo bez da me netko vodi, prati, vozi. Tako da to je bio svakako veliki trenutak. I od tada je krenulo sve. Što se tiče sporta, što se tiče bilo kakve aktivnosti, ovoga, i zabave. Imam više vrsta protetičkih pomagala. Imam protezu s kojom radim 12 sati i koju koristim svakodnevno, imam protezu za sport koju koristim u teretani, pri funkcionalnim treninzima, na rukometu, na košarci, na badmintonu, te imam protezu za vodu, objasnio je.

Prije nesreće, Marko se godinama bavio rukometom, no nije se htio zbog invaliditeta prestati baviti sportom.

- Motivacija za daljnju budućnost je svakako da se natječem na 100 metara na Paraolimpijadi, ako se budem uspio plasirati. Tako da sam svoje vrijeme posvetio sad treningu atletskom.

Marko je medicinski tehničar i radi u OB Pula. Za to zanimanje se odlučio kako bi mogao utjecati direktno na ljude, usmjeravati pozitivnu energiju, usmjeravati ih na pravi put, dati neku motivaciju, podršku, potporu.

- Tek sam nakon nesreće shvatio koliko je to u biti važno pacijentima i ljudima oko mene. Najgore strane mog posla su što gledamo svakako neke teške trenutke što te tiče pacijenata, što se tiče njihovih obitelji, rodbina. A pozitivne strane što vidimo ljude koji se oporavljaju, što možemo direktno utjecati pozitivno na njih, što oni to uvažavaju, što uvažavaju naš posao. Na kraju krajeva, mi smo tamo njima i prijatelji, i rodbina, i roditelji, sve u jednoj osobi.

- Osobi koja se zatekla u sličnoj situaciji kao što sam ja, ovoga, poručio bih da svakako ostane pozitivna, zdravog razuma, da se suoči sa svojim strahovima, i da će na kraju krajeva sve biti dobro i da, naravno, mora uložiti trud u sebe koliko god to teško bilo, zaključio je.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!