Mistična Medveja

Od Pića do Ćunića, uzbrdo i uz more, tako se prostire Medveja. Tu je jaka ribarska flota uvijek na moru, kako nekada, tako i danas, bilo za ljetnih gužvi ili zimske tišine. Ribarska se tradicija i ovdje čvrsto ukorijenila.

- Ovo je malo mjesto. Bilo je 5 ribarskih skupina koje su lovile ribu i moj djed je isto bio jedan od tih pet. On je još kad je moja mama bila mala lovio ribe na drva. Na plaži, imali su jamu i ribe su stavljali u tu jamu i onda su pred jutro stavili u panaru, to je košara od obično žukvi. Moja mama je išla u Lovran u ribarnicu prodati ribu. Nismo mogli početi prodavat ribu dok nije prišao neki iz općine službenik i vidio koliko ima ribe i određivao je cijenu koja će biti, govori Davorka Valentin.

A neki od današnjih ribara svježe primjerke prodaju kupcima ispred vrata, kako to radi i obitelj Franković iz Medveje. I po ovo zimskoj južini, ribarija u kojoj uživaju uvijek im je na prvome mjestu.

- Od ribe napravimo filete ili skuhamo lešo jer ja volim lešo. Neki škampić, neki rak, neka kozica, toga nemate nigdje. To ne možete kupiti danas nigdje. Ja ne znam što znači biti dosadno, ja ne znam što znači biti korona, ja ne znam što znači biti žedan dobrog vina i ribe, ističe Bogomila Franković.

Zbog toga je i sin Nikola profesionalno igranje vaterpola zamijenio za profesionalno ribarenje.Frankovići su medvejski primjer skladne obitelji koja živi od ovog podneblja - prvo od riba, maslina, vina pa onda i od turizma.

- Ja sam prvi profesionalni ribar u obitelji i s time prehranjujem obitelj. Obožavam ovaj posao, bez obzira na buru, jugo, na kišu i sunce, ističe Nikola Franković.

A i po suncu i po kiši Medveja izgleda mistično. Jer poznatu šljunčanu plažu kao da čuva Učka. I turisti i mještani vole se penjati šetnicom od kampa uzbrdo, dok im se Draški potok slijeva niz Učku prema plaži.

- Ima puno zelenila. Znači, malo uđete u kamp koji je u Medveji i već imate osjećaj da ste u nekom drugoj kraju. Tako da ste blizu mora i ljube se more i planina, morski i planinski zrak sljubljuju se, objašnjava Tatjana Valentin.

Možda tu leži razlog u mirnoći ovih domaćina. Njih oko sto i pedeset zimi ionako nema otvorenu trgovinu i oštariju, a škola, crkva i groblje u obližnjem su im Lovranu. A koliko je to važno poučava i legenda o Medeji koja je žrtvovala bratovo tijelo od kojeg je nastalo kvarnersko otočje, da bi zatim baš ovo pitomo mjesto dobilo ime po njezinoj ljepoti.

- Tako govori legenda. A bogovi su je zatvorili i sad kad je ružno vrijeme, čuje se kako plače dolje, govori Davorka Valentin.

Medveja još uvijek nije izgubila dušu te ima perspektivu kao malo, a razvijeno mjesto. Još samo da obnove mol i olakšaju posao ribarima te izgrade stoljećima obećavanu žičaru do Učke.