07:05 / 06.09.2021.

Autor: Ivana Perić/More/B.A./HRT

Priča o odlasku u obećanu zemlju i povratku na obećani otok

Perica i Marija Rudić

Perica i Marija Rudić

Foto: More / HRT

Ovo je priča o odlasku u obećanu zemlju i povratku na obećani otok. O otočkom životu kakvog, usprkos drugim blagodatima, u dalekom svijetu - nema. Pratimo trag u pijesku... 

"Kad zatvorim oči, uspomene lipe svrate, čujem morske vale u te kasne noćne sate"... Stihovi su ovo koji na najbolji način opisuju život Marije Rudić, rođene Suščanke koju je sudbina odvela preko mora - u daleku Ameriku. No, svoj pješčani otok nikada nije zaboravila - ljubav prema njemu cijeli ju je život tjerala na povratak. 


Amerika je bila obećana zemlja za njezine roditelje, kao i mnoge Suščane koji su trbuhom za kruhom otišli upravo ondje. 


- Moj otac je imao dosta rodbine u Americi, braću i sestre, i oni su nam pomogli da napravimo papire. Išli smo iz Zagreba, samo smo se ukrcali u avion i iskrcali u New Jerseyu. Jedni smo od rijetkih koji su došli s pravim papirima, kaže Marija.


Odrasla je Marija u obećanoj zemlji, završila škole i napravila uspješnu karijeru u farmaceutskoj industriji, no srce nije mirovalo. 


- Kad sam otišla u Ameriku, nisam zaboravila Susak, sve više i više me je vuklo nazad i kad sam se vratila prvi put, drugi, onda sam svake godine dolazila. Kad bih odlazila, tako bih bila tužna da sam jedva čekala da se opet vratim, kaže. 


I tada je sudbina opet upetljala svoje prste. Upoznala je Pericu, svog muža. Rođenog Slavonca s kanadskom adresom. Niti je ona voljela Kanadu, niti on Ameriku. Rješenje je bilo povratak na pješčani otok. No nakon prave filmske priče. Prvi poziv na ples Marija je odbila, no nakon što je shvatila kako je Perica njezine gore list, samo je rekla: 


- "O, kako neću zaplesat' s tobom!" I tako je počelo, muzika, šampanjac, ruže i to ti je to, prisjeća se Perica Rudić.


- Nisu imali dosta vaza u hotelu da stave cvijeće, nadovezuje se Marija. 

Perica i Marija Rudić

Perica i Marija Rudić

Foto: More / HRT

Povratkom na Susak ruže su nastavile cvasti u njihovom životu. Marija je nekoliko godina bila čak i predsjednica tamošnjeg Mjesnog odbora i borila se za svoj otok. A Pero? I on uživa. U dugim jutarnjim kavama, šetnji po otoku, druženjima i svemu onome što u dalekom svijetu nisu imali.


- Ovo je potpuno drugačiji način života. Ovdje uživaš, sve radiš s ljubavi, tamo je sve žurba, netko te čeka, netko te traži... Ondje živiš za vikend, za subotu i nedjelju, a tu se živi za svaki dan, kaže Marija.


I Perica se nakon godina osjeća kao da tu i pripada. Čak i djelić svoje Slavonije i Iloka donese na Susak.


- Donesem tone kulena, to ode na brzinu, i švargle i čvarke, kaže.


Svoju ljubav prema otoku i rodnoj grudi Marija je pretočila u pjesmu čije su riječi možda najbolji način za početi i završiti ovu sretnu priču - "Susak je moj lipi ka u boci brod, sve je moje tamo, i prijatelj i rod - uvik sam se molila Svetom Nikoli da se domu vratim, moj bi bio cili svit".

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!