More zamijenio kaduljom i mirom: Dosta mi je plovidbe

Nakon 40 godina provedenih na moru, od teretnih brodova do kruzera i projekata u Miamiju, pomorac Žoel Glušić odlučio je spustiti sidro na obiteljskoj djedovini u Istri. Prošao je gotovo cijeli svijet, doživio olujei život na najvećim brodovima. Danas mu more nimalo ne nedostaje.

Fotografija ima malo, a snimki još manje. Zato o životu Žoela Glušića najviše govore njegova sjećanja. Nakon četiri desetljeća provedenih na moru, definitivno je odlučio spustiti sidro na svojoj djedovini, okruženoj mirisom kadulje, daleko od brodskih motora i oceana.

Na pitanje je li mu dosta mora, odgovara bez razmišljanja.

- Do sita. Ne treba mi više. Nema mjesta gdje nisam bio. Prošao sam cijeli svijet, od Australije do Aljaske, što se tiče plovidbe, kaže Glušić.

Od Jugolinije do Miamija

Po struci strojar, pomorsku karijeru započeo je na brodovima tadašnje Jugolinije. Tijekom godina radio je na različitim vrstama plovila, uključujući poznate brodove izgrađene u pulskoj brodogradnji. Plovio je na tankerima, teretnim brodovima i kruzerima, a pred kraj karijere radio je i na kopnu.

- Kad sam mislio prestati navigavati, pitali su me bih li prešao na putničke brodove. Tamo sam ostao gotovo 20 godina. Radio sam od časnika stroja do hotel inženjera, bio zadužen za bazene, jacuzzije i kuhinje. Na kraju sam se vratio u strojarnicu, a posljednjih 13 godina radio sam u uredu u Miamiju na brodskim projektima. Ondje sam živio tri godine, prisjeća se.

Ipak, ni život na Floridi nije ga osvojio.

- Nema toga što može biti bolje od Gore Glušića i naše Istre. Florida nije ni blizu, niti će ikada biti, poručuje.

More se promijenilo, promijenili su se i ljudi

Glušić smatra da se pomorski život tijekom desetljeća znatno promijenio.

- Prije je bilo lakše. Ljudi su bili bolji, bilo je više druženja. Danas je sve drukčije. Posljednjih godina predavao sam strojarstvo ljudima koji su na brodove dolazili sa znanjem koje smo mi nekada imali već na početku karijere. Nekad te nitko nije posebno školovao, jednostavno bi ti pokazali posao i radio si, govori.

Posebno ističe da se promijenio život na brodovima i kaže: "Danas postoji mnogo pravila i procedura. Brodovi su sve veći, oprema je sve složenija, a posla je više nego ikad". 

Oluje koje se ne zaboravljaju

Tijekom karijere doživio je i teške oluje. Prisjeća se nevremena na prometnim pomorskim rutama između Kine, Singapura i Japana.

- Tri dana nas je more pošteno tuklo. Nisu radili ni radar ni druga oprema. To je bilo u mojim počecima i mnogi nakon toga više nikad nisu otišli na brod, prisjeća se.

Ipak, posljednjih dvadeset godina proveo je uglavnom na kruzerima. Na njima je, kaže - mirno spavao, jer se gotovo ne 'valjaju'.

Na pitanje što bi poručio mladima odgovara: "Da ne idu navigavati". Smatra da današnji pomorci više nemaju priliku upoznati svijet kao njegova generacija.

- Neće vidjeti ni pola svijeta koji sam ja vidio. Bit će na brodu, na željezu, i vratit će se kući kao kofer koji je otišao i vratio se, govori. Ipak, na kraju ublažava svoju poruku i dodaje: "Neka probaju navigavati, a poslije će se lako iskrcati".