18:08 / 29.04.2021.

Autor: Eli Lazarova Sladić/Tomislav Dmejhal/Odjel Web i multimedija/HRT

Nova keramika u starom mlinu

U rukama majstora sve izgleda jednostavno

U rukama majstora sve izgleda jednostavno

Foto: Tomislav Dmejhal / HRT

Daniel Asztalos poznati je baranjski majstor keramike. Iako unikatni i atraktivnog dizajna, njegovi proizvodi ne skupljaju prašinu na polici, nego se upotrebljavaju svakodnevno. Tako umjesto za ukras, ćup služi za kuhanje graha, a u šarenim zdjelama pripremaju se pečenja. Rad s keramikom nije obiteljsko nasljeđe, počeo je sam, istraživao, eksperimentirao, učio.

- Prvobitno me nije interesiralo lončarsko kolo, nego sam htio izraditi lijepe žardinijere, jednu kombinaciju žardinijere za van, nju sam i napravio, bila je velika, skupa i bio je problem prodati takvo što, pogotovo kad smo se vratili nakon rata jer su ljudi više gledali kako bi popravili kuću ili kupili vreću cementa. I onda kako sam imao glinu, glazuru i peći za keramiku, onda sam odlučio probati raditi na lončarskom kolu jer na njemu možete izraditi manje predmete - pepeljare, šalice i to što sam računao da će biti jednostavnije prodati. Međutim, bio je problem što u Hrvatskoj nije bilo majstora koji bi mi to pokazao, ali srećom tu preko u Mađarskoj, do mađarske granice ima 13 kilometra, već u prvom selu bio je jedan majstor Belaš Monković.

Nije se radilo o nekoj računici kako će zaraditi novac, kaže, nego je doživio čaroliju kada je vidio kako je majstor uzeo 2 kg gline, sjeo za kolo i odjednom samo glina je išla za njegovim rukama - od komada ničega nastala je prekrasna vaza. I onda je sam sebi rekao, to je to!

- Ne samo u Hrvatskoj nego bilo gdje u svijetu nije jednostavno živjeti od ovog posla. Morate biti na pravom mjestu u pravom trenutku s dobrim proizvodom. U Baranji se poklopilo to da je postala turistički interesantna. Ovdje ne morate zatvoriti vrata sobe nakon što ste izašli iz nje. Tu je nekakav mir, tišina, dobra hrana i ljudi se stvarno opuste. To je slika gostiju koji dolaze u Baranju. Ja sam Baranjac, ja sam ovdje rođen i meni je sve to nekako normalno - priča nam majstor Asztalos.

Bananjci su, kaže, ponosni na ono što je do sada postignuto i to je postignuto s razlogom. Ali, usporedbe radi, čitava Baranja ima kreveta koliko jedan dubrovački hotel. Na moru, kada je riječ o noćenjima, ljudi dolaze na deset dana, na dva tjedna, u Baranji su noćenja petak na subotu, subota na nedjelju, dakle dva. I moraju se itekako boriti da bi tog gosta što dulje zadržali, ponudili mu što više interesantnih sadržaja.

Bilo je sve više kreveta, sve više restorana, dobrih restorana, lijepih smještaja, lijepih OPG-ova, odlično vino pa se tako i on uključio sa svojom keramikom u turističku ponudu.

- Uočio sam jednu građevinu, nisam ja ni znao da je to mlin, ali opet su se poklopile valjda zvijezde, našao sam vlasnika, mlin je bio na prodaju, ja sam ga kupio, on je izgledao tako da je kroz krov raslo drvo, prijatelji su mi rekli da je to bačen novac, da se to nikada ne može obnoviti... To je prekrasna građevina danas koja se nalazi na dobrom mjestu i osim što je ondje izložbena galerija gdje ja izlažem svoju keramiku, postoji jedan prostor koji je galerija za druge umjetnike. Dakle, prostor gdje drugi umjetnici mogu izlagati, a ujedno i radionica kamo gosti mogu doći, dobiju komad gline u ruke i onda imamo razne tehnike, ovisi jesu li to vrtićka djeca, jesu li starija djeca, odrasli ljudi, umirovljenici, za svakog imamo prilagođenu tehniku, i onda izrađuju oni svoje predmete koje ja njima ispečem i dobiju suvenir koji su sami izradili.

I sve je to odlično funkcioniralo dok se nije pojavila pandemija i nažalost, vratila sve na početak. Početak mučnog razdoblja s novim pravilima, pod čudnim uvjetima i s neizvjesnim trajanjem. U kojemu opstaju oni hrabri, radišni i kreativni.

- Ne sjedim ja pasivno i čekam da netko naiđe, ja se nudim. Nekako mi je palo na pamet, s obzirom na to da nema gostiju, uvijek je bilo upita za tečaj, dakle, i druge je ljude interesiralo naučiti barem osnove tog zanata i ja sam jednostavno dao oglas na internet - jer evo, sad imam vremena, nemam gostiju, da će se vikendom u ovoj radionici održavati tečaj i onda sam bio iznenađen kad se u roku od tri dana javilo 50 ljudi. Po dva sata traje, dakle maksimalno po dvoje ljudi u grupi i to je bilo subotom i nedjeljom. Svaka dva sata su se mijenjali gosti, ja 8 sati nisam zatvarao usta, ali sam jednostavno pristao na to, tri tjedna sam izdržao i sada sljedećeg tjedna, kad dajem oglase, onda ću napraviti malu pauzu - kaže Daniel.

Polaznici tečaja dobiju 400 grama gline, uvijek se kreće, kaže majstor, s manjom količinom i onda se povećava.

- Vi ne možete očekivati da ćete u dva sata savladati zanat koji ja učim dvadeset i nešto godina, koji se uči... nema kraja učenju i uvijek ćete naći nešto novo. Ali u dva sata možete savladati ili naučiti, danas svi imaju mobitele, svi mene snimaju kako radim, gdje ja njima pokazujem tih osnovnih pet položaja ruku i to mogu savladati u dva sata i od 400 grama gline, vidite, to su predmeti iste veličine i to je nešto što oni mogu napraviti bez problema.

Dva sata za tečaj nismo imali, valjda zbog toga nismo i ništa savladali. Velika zdjela pretvorila se u pepeljaru upitne kvalitete i ljepote, pa smo prepustili lončarsko kolo onima koji za to imaju više talenta ili bar smisla.

No, srećom,postoji interes za rad na lončarskom kolu, keramika se, kaže majstor Asztalos ponovno vraća kao prirodni materijal jer ljudi su sve više svjesni zdrave prehrane, zdrave pripreme hrane, plastika je totalno out.

- Keramika je odličan izolator, kad kuhate u njoj, ja dosta radim predmete za pripremu hrane i s obzirom na to da je tako dobar izolator, ne morate kuhati na visokoj temperaturi. Možete kuhati na nižoj temperaturi, a dokazano je da se na nižoj temperaturi, što je logično, bolje čuvaju sva dobra svojstva hrane prilikom kuhanja - poručuje.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!