Mlada obitelj Baran iz Dalmatinske zagore izgubila je ono što je godinama stvarala. Njihov ranč, koji je mnogima bio omiljeno izleštite, doslovce je 'progutao' požar. Srećom, životinje su spašene, no objekt koji im je bio jedini izvor prihoda pretvoren je u zgarište.
Obitelj Baran - Tomislav, Martina i njihove tri kćeri. Skromni, vrijedni i dobri ljudi. Rijetki koji su ostali na rodnoj grudi, u Kladnjicama, malom mjestu Dalmatinske zagore.
Njihova priča počela je od jednog konja, uspomene na pokojnog prijatelja. Kako je krdo godinama raslo tako je rastao i ranč koji su sami podizali. Omiljeno izletište, oazu mira i druženja. Do prošlog tjedna. U trenu sve je nestalo. Vatra je gutala sve pred sobom. Ostao je pepeo i prah.
- Naša mala konobica koja je nama vredila zlata do temelja je izgorjela. To je bio obiteljski izvor prihoda koji smo jedva uspjeli sklepat da primamo goste, rekao je Tomislav Baran.
- Od toga smo živjeli ja, muž i troje djece, hranili životinje, dodaje supruga Martina.
Uzrok požara najvjerojatnije je tehnički kvar. Srećom nitko nije stradao. Vatrogasci i mještani spasili su životinje. Konobi nije bilo pomoći.
- I sad mi je loše kad ovo vidim. Obnovit će se i bit će bolje i veće i snažnije, kaže Vlado Roguljić, Moto klub Vuk samotnjak.
Lavina dobrote izdigla se iz zgarišta. Pokrenuo se narod. Materijalno, novčano, radno, bit će i humanitarni koncert.
- To je mala obitelj velikog srca koja sa žarom radi i svi ti ljudi žele pomoći, kaže Toni Ivanišević, ugostitelj.
- Bit će puno veći ranč da to troje male djece koji će ovdje ostat imaju od čega živjeti, ističe Boris Barišić, glavni organizator humanitarne akcije.
Barani su sve uložili u ranč. Sami ga ne mogu obnoviti. Uspomene koje je vatra progutala ne mogu vratiti.
- Sve je nestalo, slike, moja harmonika s kojom sam četrnaest godina obilazio ljude, konobe i stvorio krug prijatelja koji sada pomažu, kaže Tomislav.
- Kad osjetite tu snagu tu vojsku ljudi onda kažeš možemo i ovo prebrodit, ističe Martina.
Uz pomoć dobrih ljudi bit će i novog ranča, ali i novih uspomena. Na ljude velika srca kojima će vrata Dorata uvijek biti otvorena.