U malom turističkom mjestu Zablaću kraj Šibenika, tik uz more, obitelj Blaće u vlasništvu ima veliko zemljište i već dugo je na meti raznih kupaca. Ponude su milijunske. No umjesto da prihvate ponudu investitora za pentahous u aparmanskoj vili na zemlji koju bi prodali, Nina i Vice odabrali su prirodu, vrt i masline. I sanjaju o maloj kućici koju si bar zasad još ne mogu priuštiti.
Tik uz more raste vrt obitelji Rossini- Blaće.
Cvijeće iz vrta Nina Blaće prodaje u svojoj cvjećarnici. A povrće je za njezinu obitelj.
- Volimo prirodu, želimo sami imati svoju hranu, jer danas se ne zna što se u toj hrani nalazi, dodaje Vice Rossini.
- U principu trudimo se da ne idemo u trgovinu po povrće, mislim ponekad moraš ne možeš bit totalno neovisan, ali nekako pustim da me vrt vodi isto i u kuhanju i u stvarima koje jedemo. Dođem u vrt i krećem od onog što imam u vrtu, ističe Nina.
- Sistem ovog kreveta za sadnju je prvo očistimo od korova, ovih nekakvih tvrdoglavih da ne bi krenuli ponovno rasti. Na dno stavljamo mljeveno granje koje također reciklirano od stabala koje imamo smokve, masline štogod nam je pri ruci. Preko toga ide nekakav malč, može suhog također i zelenog bilja iz vrta i nakon toga ide samo završni sloj zemlje i na kraju kompost. Takav princip kreveta bi trebao bez okopavanja pa sigurno jedno pet godina bit u redu, objašnjava Vice Rossini.
- U vrtu pokušavam naći balans između reda, između divljine tako da u principu ostane, da biljka može imat svoj životni ciklus. To je nekad jako teško postići jer evo tipa ovaj amarant tu ne izgleda baš predivno, ali je hrana za ptice i želim da završi svoj životni ciklus tako da sjeme bude bolje za sljedeću godinu, kaže Nina.
- Moj tata uvijek kaže kakve su to trave i u početku kad smo krenuli ljudi su stajali i pričali, ajme meni vidi što kopaju neke grobove tu, što je to. Iza nas je šetnica i dosta ljudi šeta, sad me dolaze pitat za savjet - kako je to uvijek sve zeleno, čime ja to zalijevam... Jako je zanimljivo vidjeti tu transformaciju kao tih ljudi isto koji tu prolaze koji se vesele zajedno sa mnom tom vrtu, kaže Nina.
No mnogo je i onih koji ne vide vrt - već teren. I rado bi na njemu gradili. Ponude su vrtoglavo visoke.
- Non stop ljudi prolaze pitaju jel se to prodaje. Agencije nude zgrade da se rade, pa da mi dobijemo kao penthaus, kaže Vice.
- Jedan od razloga je zašto ne bih nikad prodala ovaj teren je taj što želim da moj sin jednog dana kaže ovo je vrt koji je moja mama napravila. Napravit ćemo tu jednog dana i malu kućicu koja će biti slatka i koja će biti u skladu s vrtom. Ovo što se danas događa kad se gradi prvo je u planu objekt, a onda tek zelenilo. Kod nas ide suprotno, prvo je bio vrt, a onda dolazi sve ostalo, kako bi sve bilo u skladu s vrtom i prirodom. I da nama bude život u skladu s prirodom i da uživamo stvarno u tom vrtu i da se divimo svemu što nam priroda pruža, ističe Nina.
Jer zemlja uz sunce i more za njih je još nešto - neprocjenjivo!