Od Didukha do Kutye: Kako Ukrajinci u Hrvatskoj slave Božić

Od 2023. godine i Ukrajinci slave Božić 25. prosinca. Priklonili su se zapadnjačkom načinu slavljenja Božića. Upravo o božićnim običajima i što se radi na Badnjak govorile su gošće iz Ukrajinske zajednice grada Zagreba Marija Meleško, Tatjana Šagadin i Ljudmyla Vološyna u emisiji "Dobro jutro Hrvatska".

- Radi se o božićnim običajima koje se u Ukrajini obilježavaju na jednaki način i kod grkokatolika i kod pravoslavaca. Postoje neke sitne razlike koje nisu krucijalne u obredu, u nekim sitnim nijansama, ali one više ovise o regijama, a ne o vjeri. Na zapadu su nešto malo drugačiji elementi, istok opet ima svoje posebnosti, ali to su nijanse, objasnila je Marija Meleško, predsjednica udruge Ukrajinska zajednica Grada Zagreba.

Badnjak u tradicionalnoj ukrajinskoj obitelji je sličan i kod nas, kažu kako svaki član obitelji ima jedan zadatak.

- Ukrajina je jedna europska zemlja, pa sa samim time i održava svoju europsku tradiciju, jer Božić i badnjak kod Ukrajinaca jednako tako je jako veliki i bitan jedan od najbitnijih vjerskih blagdana, kao što je to i u Hrvatskoj, kao što je i u drugim slavenskim zemljama. Dakle, danas obitelji poste i kad izađe prva zvijezda onda krenu za obiteljski svečani stol. A prije toga, svi članovi obitelji imaju svoje zaduženja. Djeca pomažu očevima pripremiti samu kuću, a majke, naravno, kao što je to obično za majke, kuhaju i pripremaju 12 posnih jela. Mi Ukrajinci u Hrvatskoj, kao i naši Ukrajinci u Ukrajini, održavamo tu tradiciju, navela je Meleško.

Članica Tradicijske sekcije udruge Ukrajinska zajednica Grada Zagreba, Tatjana Šagadin iz godine u godinu priprema stol onako kako to mora biti.

Objasnila je što je Didukh, neizostavni ukrajinski simbol Božića.

- Didukh je tradicionalni ukrajinski simbol Božića. Izrađuje se od raznoga žita. Najčešće su to pšenica, ječam, zob, raž što već ti ljudi koji imaju svoju zemlju, imaju na svojim njivama, to koriste, rekla je Šagadin.

Navela je kako se za izradu didukha uvijek koristilo žito prvog ili zadnjeg otkosa.

- To je žito u stvari kao najbolje kvalitete i taj snop, taj ukras, se izrađivao na način da su se radile grane od sedam ili dvanaest tih manjih grančica. Simbolično u stvari to predstavlja donji dio, predstavlja korijen, predstavlja naše predke, stablo predstavlja sadašnjost, predstavlja nas. A krošnja, sjemenke, u stvari predstavljaju našu budućnost, našu djecu. Didukh se nakon korištenja iznosio iz domova. Otresale su se te sjemenke, zasijavale su se ponovo u zemlju. Iz njega je raslo novo žito i tako je bio novi životni krug, kazala je Šagadin.

I kada se didukh stavio na počasno mjesto započela je molitva te se nakon molitve sjedalo za stol i krenulo konzumirati tih 12 posnih jela.

- Noge stola povezuju se konopom ili lancem, tako da je obitelj spojena i svi su zajedno. Stavlja se stolnjak i ispod svakog kuta stavio se češnjak kao zaštita stola i simbol zdravlja te malo slame ispod stolnjaka, navela je Ljudmyla Vološnya, članica Tradicijske sekcije udruge Ukrajinska zajednica Grada Zagreba.

Kaže kako večera kreće od kutye, tradicionalnog ukrajinskog jela.

- Večera kreće od kutye, isto tako simbol Božića. Jelo od kojeg krenulo, kuha se pšenica, ljušti se, onda se još dosta ukuhava i začini se oraščićima, tim plodovima, lješnjaci, orasi, mak, grožđica ako ima, opet od regije do regije. I svaki krene od gazde. Gazda prvi, treba simbolično tri žličice pojesti i onda poslije možeš i više i tako nastaviti i dalje, objasnila je Vološnya.

Prije Velikog blagdana se pjevalo i išlo po kućama. Također su se radila uprizorenja Kristovog rođenja. Jedna najpoznatija pjesma je Shchedryk.

- Amerika je spoznala naš ukrajinski Shchedryk, a iza toga je i svijet upoznao tu pjesmu kao Carol of the Bells, u stvari je ukrajinska narodna pjesma, a sad je ona jedna pjesma koju vidimo i čujemo kroz vrlo popularne filmove koje svako od nas zna i gledao, kazala je Meleško. 

Cijelo gostovanje pogledajte u nastavku: