Od samostana do Hollywooda: Dalmatinski pas, svjetski poznat - a naš

Dalmatinski pas, autohtona hrvatska pasmina, ima bogatu povijest i svjetsku slavu zahvaljujući filmu 101 dalmatinac. Priča iz Zaostroga otkriva najstariji prikaz dalmatinca, jedinstvenu izložbu i ljude koji čuvaju njegovu baštinu.

Ozzi je desetogodišnji dalmatinski pas – veseo, razigran, snažan i šarmantan. Iako su godine u psećem životu važna stavka, Ozzi za njih ne mari. Ponekad je svojeglav, ali upravo takav kakav jest – pravi je dalmatinac.

Njegova vlasnica Nera Bradarić priznaje da se u pasminu zaljubila još kao djevojčica.

– Zaljubila sam se u dalmatince zbog filma 101 dalmatinac i tada sam odlučila da ću jednog dana imati upravo takvog psa, kaže.

Pametni, energični i zahtjevni

Dalmatinski psi iznimno su inteligentni, brzo uče, imaju odlično pamćenje i puni su energije. U prošlosti su imali brojne uloge – bili su goniči, pratitelji kočija i vatrogasnih kola, a danas su ponajprije kućni ljubimci. Zanimljivo je da ih, unatoč imenu, danas najmanje ima upravo u Dalmaciji.

– Ponekad su tvrdoglavi i traže puno pažnje. Puni su energije i treba im se dosta posvetiti, objašnjava Nera. Zauzvrat, dodaje, pružaju bezuvjetnu ljubav i odanost, a poput pravih Dalmatinaca – obožavaju kupanje.

Crno-bijeli svijet u Zaostrogu

Prateći morski trag dalmatinskog psa, priča vodi u Zaostrog, malo mjesto na Makarskoj rivijeri, gdje se nalazi jedinstveni kreativni prostor posvećen upravo ovoj pasmini.

Dramsko-lutkarska pedagoginja i promotorica dalmatinskog psa Božena Delaš posjetitelje dočekuje riječima: "Dobro došli u crno-bijeli svijet u Zaostrogu. Sve je na točkice. Ovo je jedinstveni interaktivni izložbeni postav posvećen Dalmaciji i dalmatinskom psu".

Najstariji prikaz dalmatinca

Priča o dalmatinskom psu u Zaostrogu povezana je s vrijednim umjetničkim djelom koje se čuva u Franjevačkom samostanu.

– Slika Posljednje večere, nastala između 1710. i 1730. godine, prikazuje dalmatinskog psa. To je najstariji poznati prikaz ove pasmine i upravo je ta slika poslužila kao temelj za proglašenje dalmatinca autohtonom pasminom, objašnjava Božena Delaš. 

Od samostana do Hollywooda

Svjetsku popularnost dalmatinci su stekli zahvaljujući priči o 101 štenetu koje želi oteti okrutna Cruella de Vil.

– Mnogi ne znaju da je spisateljica Dodie Smith napisala priču nakon što joj je suprug poklonio dalmatinca. Disney je prema toj knjizi snimio film, a i sam je Walt Disney bio vlasnik dalmatinaca, kaže Delaš.

Tako je autohtoni hrvatski pjegavac postao globalna zvijezda, iako se u domovini ta činjenica, kako kaže, još uvijek koristi vrlo skromno.

Izložbeni prostor pun mašte

U Boženinu izložbenom prostoru sve je u znaku crno-bijelih točkica – od sitnih detalja do velikih instalacija koje pozivaju na igru i maštu. Posebno mjesto zauzima „plaža“, prostor koji, kako kaže, najviše voli.

– Tu smo pokazali dalmatinca onakvim kakav jest – razigranim, kaže. Posjetitelji se ondje mogu i maskirati, što je posebno drago djeci, ali i roditeljima.

Božena Delaš prije nekoliko se godina sa suprugom preselila iz Rijeke u Zaostrog, u potrazi za mirom i tišinom. Nekadašnja članica riječkog lutkarskog kazališta danas vodi seosko domaćinstvo, izrađuje sireve i marmelade, peče kruh i osmišljava lutkarske radionice.

– Želim lutkarstvo približiti i djeci i odraslima, kaže.

Dok Zaostrog zimi miruje, ona već planira nove projekte koji će nastaviti pričati priču o točkastom potomku Ponga i Perdite – svjetskom, a ipak samo našem dalmatinskom psu.