Petar iz Slavonskog Šamca ostvario san: plovi Dunavom kao vođa palube

Petar Puškarić, 29.godišnjak iz Slavonskoga Šamca danas živi svoj djetinji san. Plovi na riječnim kruzerima na Dunavu. Kaže, od kad zna za sebe nije ništa drugo želio nego ploviti na riječnim brodovima. Veliki utjecaj imao je i djed Mato, čovjek koga su u tim krajevima svi poznavali jer je prevozio putnike na Savi od Slavonskog do Bosanskog Šamca.

U Slavonskom Šamcu svi su vezani uz Savu. Plove na riječnim brodovima diljem Europe.

Petar Puškarić nikada nije dvojio što želi biti - vođa palube na kruzeru. Ali, do toga nije bilo lako doći.

- Želio sam taj posao. Nisam imao mogućnost odmah kad sam završio školu, ali nekim obilaznim putem sam stigao i danas živim svoje snove. Ali sve je zapravo počelo da sam to naslijedio od djeda, kaže Petar Puškarić, vođa palube na riječnim kruzerima, Slavonski Šamac.

Djed Mato ostavio mu je u nasljeđe šest tonski čamac koji je u dvorištu kuće obnovio i rekonstruirao.

- Brod se zove Marjan zato što je od mog djeda. Njegov tata se zvao Marjan i djed je nazvao brod po svom ocu. I moj otac se zove Marjan isto. Tako da je to neka generacija kod nas Puškarića, da ide s koljena na koljeno, kaže Petar.

Uskoro odlazi na jednomjesečnu plovidbu Dunavom. Obitelj se već naviknula. Putuje, ali kući se uvijek vraća i ne pada mu na pamet otići iz rodnog mjesta.

- Moje srce je ovdje na Savi. Odrasto sam ovdje. I sa prijateljima i sa ocem i sa djedom sam hodao. Radim na brodu, učim, polažem, kaže.

Slijedeći primjer prijatelja, i Tihomir Nikolić postao je mornar.

- Govorio mi je o tom poslu kako je to lijepo, kako je lijepo ploviti po rijekama. Idem nekim njegovim stopama, da mu budem prvi časnik, kaže Tihomir, te dodaje: sad ne bih mogao otići odavde. Da mi suhim zlatom plaćaju ne bih mogao otić odavde. Jednostavno što god da bude, ja mislim da sam spreman za sve izazove.

Obojica se slažu - uz ponešto ulaganja Slavonski Šamac bi mogao postati turističko odredište riječnih kruzera.