Planinarski dom na najnižoj nadomorskoj visini u Europi

Na suroj stijeni, uz more, prije više od stotinu godina, izrasla je Vila Lacerta ili Vila gušterica! Ljepota Podgorja, Velebita i Velebitskoga kanala osvojila je tada Miroslava Hirtza - botaničara, zoologa, pjesnika i putopisca, koji je svojoj supruzi obećao izgraditi vilu na stijeni u kojoj će uživati poput gušterice na suncu. U vili je imao laboratorij za proučavanje bilja i životinja, a s Antom Premužićem pridonio je uređenju mnogobrojnih planinarskih putova po Velebitu i otocima. Vilu je oporučno ostavio Hrvatskom planinarskom savezu.

Od vile su nekada vodile stepenice do plaže - koju su zvali Hirčeva plaža. Tada se smatralo da je dom na visini od 0 metara nadmorske visine, što ga je činilo najnižim na svijetu. No, plaža više nije dijelom doma, pa se danas smatra da je smješten na 26 metara nadmorske visine, što ga i dalje čini - najnižim u Europi.

- Stvarno kad vi iz ove planinarske kuće odete u Velebit gore, vi možete i prema jugu i prema sjeveru, preko prema Lici, kud god hoćete i ako to planinari izgube neće to biti dobro, kaže Vjekoslav Sović, planinar.

Planinari se boje da će izgubiti ovaj jedinstveni Planinarski dom. Iako je već gotovo stoljeće - poznat u cijelome svijetu, kruže priče o njegovoj prodaji i prenamjeni.

- Imamo ljude iz Njemačke, Italije, da ne govorimo o našem okruženju Slovenija, BIH, hrvatska planinarska društva, od Slavonije do Splita.

- Oni planinare okolo i dođu tu, prespavaju, sami si prave hranu, ima dovoljno mjesta, čak 40 ljudi može odjednom primiti. Ponekad dolaze autobusi s planinarima i onda oni idu okolo planinariti, kaže Mario Dundović.

U domu je uvijek netko iz Planinarskog društva MIV Varaždin, koje ima koncesiju. Domar i domaćica već poznaju mnoge obitelji planinara.

- Ima puno starijih koji su ranije dolazili, pa pričaju djeci i onda se vraćaju, kaže Božica Holi, domaćica.

- Da osjete koja je to priroda, koja je to fantazija od prirode, da osjete ovaj zrak, ovdje nikad nije zagađen zrak, jer nema tu tvornica, more je jako čisto, imamo još uvijek dovoljno ribe u moru, govori Mario Dundović.

- U ovaj prostor planinarskog doma u Jablancu dolazim od početka 80-ih godina, kad smo dolazili na Velebit, na Srednji Velebit, na Sjeverni Velebit, kod Ante Vukušića još, kaže Vjekoslav Sović.

Iz doma tako već dulje od stoljeća kreću planinarski koraci - stazama prema Velebitu, ali i Zavratnici koja je dijelom Parka prirode Velebit.

- Ne znam više što bih rekao od ljepote. Ovo nije urbani turizam, ovo je jedna sinergija između mora, planina, mira. Tu je Zavratnica koja je zaista jedan mali prekrasni nacionalni park, tko želi odmoriti i tijelo i dušu - ljepšega nema, poručuje Anto Marošević, domar.

Zavratnica je zaista čarobna, pravi jadranski dragulj dug čak 900 metara. U njoj je izbrojeno 129 biljnih vrsta, od čega 100 autohtonih i 29 alohtonih. Još početkom prošloga stoljeća dobila je dvije staze - gornju s vidikovcem, te onu - poput šetnice uz more. Tada je bila i skrovito ljetovalište bečke i praške elite, čak je i književnik Vjenceslav Novak - svoj mir i inspiraciju - pronalazio baš ovdje - gledajući odsjaje sivoga velebitskog kamena i oskudnog zelenila u tisućama nijansi morskoga plavetnila.