Mlada Paola život je posvetila teško oboljelim pacijentima

Ususret svečanoj dodjeli priznanja "Ponos Hrvatske", koja će se održati 1. ožujka na Prisavlju, emisija "Dobro jutro, Hrvatska" svakoga dana objavljuje reportažu o jednom od dobitnika. Ove ih je godine 12.

Mlada medicinska sestra Paola Vučeta iz Rijeke jedna je od njih. Radi s teško oboljelim pacijentima, ali za svoj posao kaže - divan je i čini ju sretnom. Tek joj je dvadeset godina, no velik je dio svog mladog života nesebično posvetila onima koji su se našli na granici života i smrti. 

Svoj životni put odabrala je još kao dijete i kao medicinska sestra na hematologiji riječkoga KBC-a svakodnevno daje sve od sebe kako bi se teški pacijenti osjećali što ugodnije dok se bore za zdravlje.  

- Za ovaj poziv sam se odlučila još kad sam bila malo dijete. Oduvijek sam željela pomagati ljudima. Kada sam bila u osnovnoj školi bile su prijave za medicinsku školu, moja prijateljica i ja otišle smo i gledale po kabinetima i ja sam rekla - 'to je to, želim biti medicinska sestra', priča Paola Vučeta.

Tada je već zacrtala svoj put i slijedila ga. Odmah po završetku srednje medicinske škole počela je raditi.

No ubrzo je znatno lakši odjel, onaj u rehabilitacijskom centru Talasoterapije zamijenila jednim od najtežih - odjelom hematologije riječkoga KBC-a. I nikada nije požalila.

- Nisam nikad mislila da će me to činiti sretnom i da je to moj poziv, ali ja volim hematologiju i tamo želim raditi, kaže.

Dan, noć, u smjenama. Teško za mladu osobu željnu života. No Paola se ne žali.

- Ovaj posao je težak, dosta sam se socijalnog života morala odreći zbog njega, ali ja to volim, to je moj poziv i ja sam se odlučila za to, poručuje.

Bez obzira na veliku količinu stresa s kojim se svakodnevno susreće. Tu su joj, kaže, najveća potpora kolegice s odjela s kojima je već u gotovo obiteljskim odnosima. A ima i sretnih i emotivnih trenutaka.

- Moj lijepi moment je bio kad je jednom pacijentu koji je dugo ležao kod nas rečeno da kreće na transplantaciju, da je sve OK i gotovo. Bio je toliko sretan, plakao je i ja sam se rasplakala, jer kada vidim tuđu sreću nakon dugo vremena, to je jako lijep dio.

Lijep dio su i njezini privatni trenuci koje najradije provodi s prijateljima, dečkom i mopsićem Pablom, u dugim šetnjama i putovanjima koja je čine sretnom i koja su najbolji način punjenja baterija - kako bi povratkom na odjel svojim pacijentima dala još više - i pomoći i podrške.

To je, kaže, u najtežim trenucima itekako potrebno. Jer biti medicinska sestra nije lako.

- Moja poruka budućim medicinskim sestrama je da je - ako su spremne pomoći, spremne žrtvovati se za posao - ovo jako divan posao, da ga moraš voljeti da bi ga mogao raditi. Ako ne, ništa od toga, smatra.

I zato Paoli ova nominacija mnogo znači i dobar joj je poticaj za dalje kako bi bila još bolja i još posvećenija najljepšem pozivu na svijetu. 

Pogledajte video: