Posvojili šestero braće i sestara i stvorili dom kakav su sanjali

Hrvatski sabor nedavno je podržao prijedlog da se 19. ožujka obilježava Nacionalni dan posvojitelja - dan kojim se želi istaknuti važnost onih koji djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi pružaju dom, sigurnost i ljubav. Što znači postati roditelj djetetu koje nije rođeno u tvojoj obitelji? Za jednu zagrebačku obitelj odgovor je - ljubav, strpljenje i odluka koja mijenja život iz temelja.

Čim su se upoznali, već na prvoj kavi, Marko i Martina razgovarali su o posvojenju. Nisu znali hoće li imati biološku djecu, ali su znali - žele obitelj.

- Ja sam volontirala na fakultetu dok sam bila s djecom koja su bile nezbrinuta i onda sam nekako tu već dobila želju za posvojenjem, rekla je Martina Mršić.

- Imali smo neke sličnosti odmah u startu, što je bilo skroz čudno. Oboje smo htjeli ići na posvojenje bez obzira na biološku djecu. I onda budući da smo planirali imati svoje bebice, Bog ih još nije providio, ali vidjet ćemo, htjeli smo ići u posvojenje, dodao je Marko Mršić.

Iz različitih životnih priča, danas grade zajedničku

Želja je ubrzo postala stvarnost. Danas njihova obitelj broji šestero djece - dvije skupine braće i sestara koje su odlučili ne razdvajati. Iz različitih životnih priča, danas grade jednu zajedničku.

- Mi smo htjeli ciljano braću i sestre jer nekako nam se činilo prvo prirodnije da oni ostanu zajedno, a drugo da bi i nama bilo lakše, jer bi se imali s kim igrati, i oni bi imali tu neku poveznicu obitelji, a ne da su izvađeni i stavljeni u novu obitelj, otkrila je Martina.

- Mi smo posvojili djecu starije životne dobi, oni su svjesni svojih obiteljskih priča. Eventualno Tijan nije baš svjestan jer on je bio beba kad je izdvojen iz primarne obitelji. Svi se jako dobro slažu, baš su se nekako fino poklopili, dodala je.

Put do djece nije uvijek bio jednostavan. Drugo posvojenje donijelo je i izazove - putovanja, prepreke, čekanja.

- Prvo je posvojenje bilo jako brzo i jako glatko. Drugo je bilo malo kompliciranije jer smo posvajali iz SOS sela koje je bilo u Ladimirevcima, dosta daleko, pa smo imali stalne vožnje. Uz posao, uz sve odgovornosti koje imate, još morate dva puta tjedno se voziti da uspostavite odnos s djecom prije posvojenja, objasnio je Marko.

Veliku ulogu u njihovim životima ima vjera, članovi su Neokatekumenske zajednice.

- Mi smo se molili Blaženoj Carmen koja je osnivačica i jedna od suosnivačica Neokatekumenskog puta. Naše dijete iz prve trojke se zove Karmen i bila je kod udomiteljice Karmen, tako da vidimo tu Božju providnost u tome. I kad smo išli u drugo posvojenje, molili smo se Bogu da nam da djecu koja su kompatibilna s nama i djecom koju smo već tada imali, rekla je Martina.

Roditeljstvo mijenja iz temelja

 A roditeljstvo, kažu, mijenja iz temelja. Iako po prirodi Marko nije bio strpljiv, sada je to postao.

- Naučili su me da više fokus nije posao, karijera, ganjanje novca, nego su sad oni fokus. Tata dolazi umoran s posla, ali sad je vrijeme za igru. Promijenili su me, stvarno jesu. Automatski si i ambiciozniji na poslu jer sad više ta plaća nije tvoj izvor prihoda, to je izvor prihoda za tvoju djecu, rekao je.

Podršku na putu posvojenja mnogi pronalaze u udruzi Josipove obitelji.

- Naša udruga Josipove obitelji nosi ime po sv. Josipu koji je jedan od najpoznatijih svjetskih posvojitelja. On nije bio biološki otac Isusu, ali ga je prihvatio, volio i odgajao kao da jest, rekla je Leonida Kutle, predsjednica udruge Josipove obitelji.

Krenuli su kao WhatsApp grupa, danas kao udruga organiziraju edukacije, susrete, obiteljska hodočašća i pomažu obiteljima kroz zahtjevan proces posvajanja. Udomljavanje s perspektivom posvajanja ubrzava cijeli proces, savjetuju.

- Ako želite posvojiti dijete starije od 6 godina, ili dijete koje ima određene razvojne ili zdravstvene poteškoće, dijete romske nacionalnosti, ili više braće i sestara zajedno, tu je recimo čekanje puno kraće zato što oni nažalost spadaju u kategoriju teže posvojive djece, tako ih se u sustavu etiketira, što bismo isto mi voljeli svojim djelovanjem ukloniti, tu etiketu, objasnila je.

- Ja iz svog osobnog iskustva mogu reći, mi smo posvojili sina kad je imao 3 i pol godine, on sad ima 18, ali prije tri godine smo udomili mladića od 15 godina. Da nije bilo ove grupe, da nije bilo udruge, svih žena i svih drugih iskustava, ne znam bih li se to ikad usudila. Mene je to sve skupa ohrabrilo jer sam vidjela da drugi to mogu, pa smo mi zaključili da i mi možemo, dodala je.

Na njihovu inicijativu 19. ožujka, blagdan sv. Josipa, proglašen je i Nacionalnim danom posvojitelja.

- Zahvalni smo ministarstvu što je prepoznalo tu našu inicijativu i 19. ožujka proglasilo Nacionalnim danom posvojitelja. Mi smo htjeli imati jedan dan kojim se promiču vrijednosti posvajanja. A 19. ožujka, blagdan sv. Josipa, simboličan je na taj način, ustvrdila je.

Obitelj nije samo krvna veza

A priče poput ovih podsjećaju nas da obitelj nije samo krvna veza - ona nastaje uz ljubav, raste uz strpljenje i prihvaćanje.

- Puno ljudi nas pita kako ste mogli posvojiti stariju djecu, pa zašto niste mlađu da se prilagode i tako. Ali jednostavno kad vam se poklopi sve, ja nemam osjećaj da oni nisu moja biološka djeca. Ja stvarno imam osjećaj kao da sam ja njih rodila. I nekako ja imam osjećaj kao da sam bila trudna s njima jer sam postupak od toga kad smo mi predali papire do toga kad su oni došli k nama je trajao 9 mjeseci, zaključila je Martina.

Za svako dijete koje čeka, upravo ovakva obitelj može biti novi početak.