Povijest Božića: Od panjeva u 13. do božićnih drvaca u 19. stoljeću

24.12.2021.

14:46

Autor: Dobro jutro, Hrvatska/M.Š./HRT

Prodaja božićnih drvaca

Prodaja božićnih drvaca

Foto: Sanjin Strukic / PIXSELL

Sutra je Božić, najradosniji kršćanski blagdan, a njegov značaj u kontekstu običaja i tradicije objasnila je dr.sc. Tanja Kocković Zaborski, kustosica Etnografskog muzeja u Zagrebu.

Tako je istaknula kako ne postoje izričito hrvatski običaji vezani uz Badnjak.

- Vežemo se uz zemlje koje su nam u blizini, tu su uvijek neki kontakti gdje su ljudi uvijek razmjenjivali običaje i hranu, i to se sve u današnje vrijeme nekako stopilo. Tako prema tradiciji, koja datira s kraja 19. i početka 20. stoljeća, ono što se na Badnjak radi je čišćenje i uređivanje kuće za što je bila zadužena žena. Nekada su žene bile kod kuće, a muškarci su prema tradiciji više bili orijentirani na uređivanje štala i pripremanja životinja – posebno ih se četkalo i uređivalo. Osim toga, ono što je bitno je i osobna higijena – treba se izvaditi svečanija odjeća, žene su odlazile kod frizera ili su same stavljale viklere, muškarci su se brijali, kaže Kocković Zaborski.

Post je bitan dio kršćanske tradicije, koja se održala i do danas. U prijašnje vrijeme konzumirale su se sušene smokve ili šljive, te bi se popila rakija s medom. Prozori su se kitili ružmarinom ili maslinom, ovisno o podneblju, a također bi se kitio i bunar kao izvor života.

- Isto tako uzet će se i panj badnjak - to je jedan stari običaj koji je dosta karakterističan za područje gdje se prostiralo Rimsko carstvo. Muškarci su odlazili u šumu i cijepali su komad drveta dužine jednog metra - govorimo o vremenu kada su ljudi živjeli uz otvoreno ognjište – te bi se taj panj stavljao na ognjište i tamo je tinjao od Badnjaka do Sveta tri kralja. Interesantno je da, kada bi se sjelo za večeru, onda se 'hranio' i taj panj, objašnjava Kocković Zaborski i dodaje kako je taj običaj zabilježen i u staroj literaturi iz 13. stoljeća. 

Kako se vrijeme mijenjalo, tako se transformirao i taj običaj panja badnjaka, te se nakon uvođenja unutarnjih ognjišta i 'šparheta' i panj unosio u kuću.

- Stavljao se u šparhet, ali se isto hranio tako da se na šparhet ostavljalo malo bakalara, vina i neke tjestenine, kaže Kocković Zaborski i dodaje kako su svi običaji vezani za Badnjak i Božić bili s ciljem da se potakne rodnost i plodnost, da se zaštite svi ukućani te da sljedeća godina bude prosperitetna i obilna.

Simbolika božićnog drvca je novija tradicija nastala tek negdje u 19. stoljeću, a dolazi iz srednje Europe.

- To je vrijeme industrijalizacije, stvaranja građanskog sloja i jačanja obrtništva. Taj običaj kreće s habsburških dvorova prema aristokraciji i građanstvu, i onda iz tih građanskih obitelji prema selu. Kod nas je to krenulo krajem 19. stoljeća i traje do polovice 20. kada je došlo u sve slojeve, objašnjava Kocković Zaborski i dodaje kako su se drvca u siromašnim obiteljima kitila orasima, jabukama, bombonima zamotanim u šareni papir, ali i razglednicama.

- Jako puno ljudi je početkom 20. stoljeća odlazilo u Ameriku i onda su to bile nekakve male kartoline koje su ljudi slali.

Kaže kako postoji informacija da oko 1826. pruska princeza prvi put donosi bor na Habsburškom dvor i kiti ga, unosi novi tradiciju.

- On je bogato okićen, s pravim svjećicama. Neki stari pripadnici bora su se bunili kako je to previše konzumeristički, preblještavo. Vrlo je slična situacija i danas kada pričamo da li je stvarno potrebno toliko blještavila.

U kontinentalnoj Hrvatskoj i na priobalju, kaže Kocković Zaborski, postoje neke razlike božićnim običajima.

- Sveta Lucija se slavi više na priobalju. U hrani svi govorimo o bakalaru i mislimo daj je oduvijek tu. Ta riba nije oduvijek tu i ne nalazi se u Jadranu. To je utjecaj Venecije i tako je došla i u Istru i Dalmaciju. Imamo informaciju da se bakalar jeo i na kontinentu. Bitno je naglasiti da je u početku bakalar bio puno dostupniji svima, ne samo u Hrvatskoj nego u svim katoličkim zemljama. Prije bakalara je to možda bila haringa ili inćun. Bakalar je jako hranjiv i može se dobro konzervirati sušenjem, ili spremanjem u sol. Baski su zapravo taj bakalar nama donijeli. Počeli su ga soliti, i on im je omogućavao da putuju. Imamo i norveški bakalar koji isto danas koristimo – ta je trgovina dugi vijek dolazila sa sjevera na naše trpeze, priča.

U svojoj karijeri je puno istraživala područje Istre – kaže kako su joj najzanimljiviji svi običaji vezani uz panj badnjak.

- To mi je bilo interesantno, kada se netko sjeća kako se običaj transformirao, ističe i dodaje kako je danas teško održavati neke stare običaje i učiniti ih zanimljivima.

- Živimo drugačijim životom, nismo orijentirani toliko na prirodu, živimo većinom u gradovima. Običaji se mijenjaju, tradicije se mijenjaju – to je bitno naglasiti. Svaka generacija izabire određene elemente svoje tradicije koje će poštovati. Oni ovise i o političkoj i gospodarskoj situaciji, tako da se ne moramo jako bojati. Imamo zapisano, imamo još ljude koji se sjećaju, nešto će biti interesantno sljedećoj generaciji – običaji su jako žilavi, objašnjava.

Danas je običaj da Božić obilježavaju i mnogi koji nisu vjernici.

To je, kaže Kocković Zaborski, običaj prisutan više-manje u svim domovima.

- Ne morate nužno biti vjernik da obilježavate Božić i imate određene tradicije. Većina nas kiti bor, jede ribu na Badnjak. Isto tako na Božić je malo obilniji ručak, skuplja se obitelj. Mislim da je dobro vrijeme kad se svi okupimo i prisjetimo se onih koji nisu s nama, smatra.

Jedan od božićnih običaja je i stavljanje jaslica pod bor – nedavno je Etnografski muzej poslao jedne od svojih brojnih jaslica na izložbu u Vatikan.

- Etnografski muzej stvarno ima bogati fundus jaslica. Izložba se zove 'Sto jaslica', mi sudjelujemo u izložbi još od 1996., kaže.

Osim toga, muzej je ovih dana održavao brojne radionice na kojima su se izrađivali božićni ukrasi. Odaziv građana, kaže Kocković Zaborski, bio je jako dobar.

- Jako su zainteresirani. Mislim da u današnje vrijeme, kada su vijesti teške i sumorne, odlazak u muzej je jedna od mogućnosti kako da napravite nešto za sebe i svoju djecu.

Osim brojnih radionica, ističe kako građani u Etnografskom muzeju mogu pogledati i stalni postav, te jednu božićnu bajku „Jasmina i lutkice“.

- Potrebna je COVID putovnica, ali nema jako puno ljudi i jedno je od mogućih mjesta gdje ovog Adventa možete doći, zaključuje.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!