Prečani su imali moćnu flotu radnih drvenih brodica

Nije novost da je otočanima vlastiti brod nekad bio nužnost, ali Prečani su imali uistinu moćnu flotu radnih drvenih brodica da bi mogli doći do svojih prekomorskih posjeda.

- Od Ninskih stanova Dračevca, preko Crnoga, unutra do Škabrnje pa dolje sve do Turnja. Razlog tome je što su Prečani imali malo obradive zemlje na vlastitom otoku. To su morale biti velike i teške gajete, slične tipologije kakve su morali imati Murterini da bi došli do svoje zemlje na Kornatima. To je to, to je taj model robusne betinske gajete u koju možeš ukrcati obitelj, jer je posada obiteljska, jedan do dva magarca, kace, kozu, sve što treba za obaviti taj posao u polju, objasnio je Nikola Vuletić, Udruga "Kanata".

Posljednjih se godina opet cijeni drvo i drvena brodogradnja, obnavljaju se stari i grade novi brodovi. Najmlađa među udrugama za promicanje tradicionalne pomorske baštine je zadarska udruga Kanata, na čiju je inicijativu izrađena i postavljena interpretacijska ploča u Preku.

- Ovdje je gajeta Cicibela, koja je naša možda najupečatljivija gajeta, a s druge strane su prekomorski posjedi i kratki tekstovi o životu, maritimnoj baštini iz tog doba i što je Prečaninu ustvari značio brod. Preveli smo na strane jezike kako bi razumjelo što više naših posjetitelja, međutim bitno je da razumiju naši, da razumiju naša djeca i da razumijemo mi sami. Cilj nam je bio prvenstveno pokazati tu prečku maritimnu baštinu koju možemo pratiti nekih 200 godina unazad, istaknuo je Ivan Košta, direktor TZ Preko.

Kroz razgovor sa starijim Prečanima prikupljeni su nekad korišteni nazivi za dijelove brodice. Akcije spašavanje od zaborava i propadanja susrest ćete na svakom koraku. Ante je odlučio spasiti već gotovo propalu korčulansku gajetu sagrađenu 1954., koja privremeno ne plovi u njegovu masliniku.

- Ovo je ašta i kolumba i nova kolumba ide cijela dolje. Darovao mi ga je moj susjed Vinko Marcelić, rekao je jedan Prečanin.

Pa iako ne štedi ni vremena ni novca u tom pothvatu, kameru je odlučio odgoditi do za gajetu sretnijih vremena.

Malo dalje u selu slični zvuci. 

- To sam naslijedio od oca. Bio cijeli rasut. Sve sam skinuo, bila je kabina, napravio sam novu kuvertu, nove bande i sad pomalo radim drugo. Kako imam novaca tako napravim nešto. To je nasljedstvo i meni je bilo žao da to propadne, ispričao je Adam Miloš.

Napravljena davne 1935.  Korčuli, danas je izazov za prečke meštre.

- Ne može se toliko napraviti koliko je to spori posao, pogotovo na većim brodovima. Neće nitko više učiti kalafatski posao, rekao je Mladen Gregov, kalafat (brodograditelj).

- Nema tu isplativosti. Tko će ovo vratiti, samo ljubav prema tome i da se održi neka tradicija, da ima neku dušu, da u mjestu ostane nešto. Ostaje nada da će mlađi isto prihvatiti ovo što radimo, da će i oni to raditi sutra, da neće biti samo plastike, želi Adam Miloš.

A želja da se sačuva baština itekako je zarazila i otočku mladost.

- Ovaj brod je napravljen u Betini. Promijenio je četiri vlasnika, bio je u Preku i meni se svidio. Htio sam probati tradicijsko jedrenje, volio sam raditi s drvom. Ako živiš na otoku, ako imaš brod onda si u jednu ruku slobodan. Ako idem na regatu, ne mogu sve ukrcati koliko bi ih htjelo ići sa mnom. Još su se isto i cure aktivirale u Preku, organizirali smo veslačku regatu. Naše cure su to prihvatile isto kao da su rođene na brodu i odlično im je to išlo, to veslanje, rekao je Roko Šoša.

A prije nego što isplove na njegovoj Rosandi, ekipa HRT-a je to morala čuti iz prve ruke.

- Kada su me prijateljice zvale da bi sudjelovale u regati, tražile su me da veslam s njima. Mislile su da nas neće biti dovoljno jer u svakom brodu treba biti petero ljudi. Nas se na kraju cura skupilo 20, popunile smo četiri broda . Svidio nam se taj spoj tradicije i sporta. Drveni brod u Preku i na otocima ima neku budućnost, navela je Nina Klarin.

Po svemu viđenom, nije to teško povjerovati.

* Stare fotografije ustupili Prečani, snimke dronom TZ-a Preko.