17:32 / 10.03.2021.

Autor: Eli Lazarova Sladić, Iva Bruči/Odjel Web i multimedija/HRT

Potraga za užarevim unukom

Mirko i Ivan Sutlić

Mirko i Ivan Sutlić

Foto: Arhiva HRT-a / HRT

Godine 1965. snimljen je prilog o užaru Mirku Sutliću i Ivanu, njegovu unuku. U selu Neretić kod Karlovca taj 73-godišnjak izrađivao je užad na već i tada rijetkom, gotovo zaboravljenom stroju. Kada je prilog emitiran na televiziji u kući obitelji Sutlić nije bilo televizora. Nije bilo ni struje. Snimku nitko od njih nikad nije vidio. Dok ih nismo posjetili.

Ivan Sutlić unuk je užara Mirka Sutlića. Pronašli smo ga u Velikoj Jelsi kod Karlovca. Snimku nikad nije vidio niti se sjeća da ih je netko snimao. Ali se prepoznaje. I drago mu je vidjeti kako stroj radi.

- Vidiš, to je bio moj posao i morao mi je dati pet dinara, valjda za to, da vrtim - objašnjava Ivan svojoj supruzi Jadranki.

Ni sam ne zna odakle je stroj došao.

- Ja ga se jedino sjećam takvog, on je tu bio, ali otkud, kako, to ne znam. A više nemamo ni koga pitati - kaže.

- Ja inače volim stare slike i svakakve starine skupljam, onda kada smo se doselili u kuću, dopremili smo i stroj ovdje. Rekoh, neka stoji, neka bude uspomena na dedu - dodaje gospođa Jadranka.

Stroj više nije u uporabi, ali se gospodin Ivan dobro sjeća što gdje treba biti da bi se pokrenuo i da bi se izradilo uže. Najteže je, kaže bilo napraviti štrikove za crkvena zvona, ona su bila najdeblja i najduža. Katkad je trebalo izraditi i više od 30 metara. To je bio najteži dio posla u toj užariji.

Inače, to je bio, kaže biznis za Marka Sutlića, on je, napominje Ivan, dobro zarađivao, čak je bio dobrostojeći čovjek u ono vrijeme na selu.

- Nigdje u okolini nije toga bilo, samo kod njega. Niti sam ja negdje poslije to vidio. On je bio jedini. Kod njega se išlo iz svih okolnih sela, mjesta, čak od Ozlja, tamo, Lipnika, Slovenije, svi su kod njega išli.

Djed Mirko postao je užar slučajno. Nakon zatvora, gdje je izučio zanat.

- On i kolega sudjelovali su u tučnjavi u kojoj je čovjek poginuo. I onda su ga odležali. Dobio je sedam godina robije. A samo je ljestve, veli, držao, nije krao - priča nam gospodin Ivan.

Gospođa Jadranka Sutlić sačuvala je i putovnicu Mirka Sutlića.

- Stvarno je interesantna, otraga ima sve one upute, kako su upućivali ljude koji idu van negdje, kako se trebaju ponašati, komu vjerovati, komu ne vjerovati. Baš je zanimljiva stvarčica - kaže.

Pregledavamo putovnicu i čitamo upute:

Kad polaziš u svijet, ne prodavaj svoje kuće ni drugih nekretnina. Može ti danas-sutra trebati. Radije se zaduži za putni trošak pa čim prvi novac zaslužiš, vraćaj dug...

Novac štedi i šalji svojima u stari kraj preko poštanske štedionice jer ti je novac u poštanskoj štedionici posve siguran.

Ne primaj posao koji te suviše ponižava i ne radi za manju platu od ostalih radnika, ne konkuriraj drugim radnicima, već budi solidaran s njima.

U novoj zemlji budi ozbiljan i ispravan.

No Mirko Sutlić nije otputovao iz svoje zemlje. Spremao se, napravio putovnicu, ali nikad nije otišao. Jedino je bio u Rusiji i to u zarobljeništvu. Rusi su ga zarobili u Prvom svjetskom ratu, negdje na Karpatima, četiri je godine bio u zarobljeništvu. Kada je završio rat, vratio se kući.

Danas je unuk Ivan u mirovini. Stroj je izvan upotrebe, odbačen u kutu, ali i dalje podsjetnik da je nekad donosio kruh bivšem robijašu i njegovoj obitelji.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!