Ugodno mjesto za život "med dvemi vodami"

"Ako nas ima više dobrih i više dobrih gospodara, svima će biti bolje". Ta izjava vrlo dobro oslikava kako razmišljaju ljudi u Međimurju. Međimurska će županija uskoro obilježiti svoj dan, a ekipa emisije Puls nedavno je posjetila Donje Međimurje, točnije Donju Dubravu i Donji Vidovec.

Dravsko-murska nizina ugodno je mjesto za život, ljudi ondje ne zaziru od posla, radišni su, a vole se i družiti i, iznad svega, vole svoj kraj. Međimurje, plodno i šumovito područje, omeđeno rijekama Murom i Dravom, ne nazivaju bez razloga najraskošnijim vrtom najsjevernije hrvatske županije. Trebat će, doduše, još poneki topliji dan da i zazeleni, no i ovakvo, još sivo ima šarma.

Odavno su Darinka i suprug Vinko otkrili potencijale rodnoga međimurskog kraja. Unatrag malo više od dva desetljeća bili su "pioniri" ruralnog turizma u Donjim Vidovcima. Ni 20 minuta od Čakovca u netaknutoj prirodi "nude" bijeg od užurbane svakodnevice. Za sebe kažu da su lokal patrioti. Otkupili su zemlju od drugih ljudi kako bi napravili nešto za Vidovec. I ljudi ih podržavaju, kažu.

Načelnik Općine Donja Dubrava Marijan Varga kaže kako on u općini ne radi, nego živi s njom. Da je tamo život dobar govori i činjenica da se ljudi iz nje ni ne iseljavaju. I djeca vide kad netko za svoje mjesto daje sve od sebe, a mi smo stvorili mjesto dobro za život, dodaje. Ima puno malih obrta, manjih firmi, na prometnom smo čvorištu, a sačuvani smo za ekološki sadržaj tako da se i turizam u tu priču može dobro posložiti, kaže Varga.

Krunoslav, "zagorski zet" u Donjoj Dubravi, uskoro će treći put postati otac. Kada nije na radnome mjestu u jednom lokalom poduzeću pomaže u obiteljskoj uljari. Prošla su vremena kada je i njegov tast Mijo mislio da je trava u tuđem dvorištu zelenija od one u rodnome, međimurskom. Konobario je u europskim metropolama velik dio radnoga vijeka. Vratio se prije mirovine i „završio s kuhačom" - proizvodi bućino ulje na ekološki način. Nisu se, kaže obogatili - ali ide im dobro i ne bune se.

Otvorio je prije 25 godina Robertov otac Vinko Nestić prvu malu kraft pivovaru u Donjem Međimurju. Naučio je od njega vještine i tajne pivarstva, pa pomalo preuzima „zanat". Njihov je adut crno pivo zakuhano od ječma, hmelja, kvasca, izvorske vode i ljubavi. "Da se živjeti, ali se treba raditi. To nije posao od osam sati, neki dan radite dva sata, a nekad i po cijeli dan", kaže Robert.

Uz poljoprivredu i trgovinu obrtnici i zanatlije od polovice 18. stojeća bili su glavnim zamašnjakom prosperiteta Donje Dubrave. Živjelo se skromno, ali dobro. Kad je došla pruga, privreda je počela cvasti. Pedesetih godina imali smo 60 obućara, 40 stolara, do 60-tih godina bilo je i splavara.

Otkako znam za sebe pjevam, reći će Marija Vidović, etablirana sopranistica sa zavidnom međunarodnom solističkom karijerom. Prošla je na pragu punoljetnosti audiciju i upisala prestižni bečki Univerzitet za glazbu i scensku umjetnost. Međimurske pjesme pokazuju način na koji su ljudi živjeti i njihovu tugu kad bi išli 'trbuhom za kruhom', zato su i sjetne, kaže. Na svojim koncertima voli otpjevati hrvatsku i međimusku pjesmu. Uvijek je, kaže - za to dobila ovacije.

Marko Karloci, općinski je bubnjar, mjesni glasnik Donje Dubrave obvještava o novostima svoje sumještane. "Bubnjam kad se nešto trži, kad svinja čoveku zgine, (...) idem i bubnjam", priča.