Riječko groblje Kozala spomenik bogate kulturne baštine

Najstarije riječko groblje Kozala nije samo mjesto sjećanja, već i spomenik bogate kulturne baštine. Od 1872. godine, Rijeka je među prvima u Europi groblja pretvorila u komunalnu djelatnost - odmah uz bok Parizu, Londonu, Beču i Budimpešti - čuvajući tako uspomene svojih građana kroz povijest i umjetnost.

Gradsko groblje Kozala jedno je od najstarijih komunalnih groblja u regiji i pravo kulturno blago Rijeke. Tu počivaju najbogatije gradske obitelji. 

Industrijalac Josipa Gorup, gradonačelnici, ali i članovi obitelji Vranicani. Svoj su mu pečat dali i poznati umjetnici - Ivan Rendić, Bruno Angeben i Ugo Pagan, koji su svojim radovima uljepšali posljednja počivališta Riječana. 

- Dobar spoj prirodnog zaleđa i arhitekture umetnuti u to zelenilo, a zajedno je to jedna povijest Rijeke. Rijeka ima strahovito zanimljivu povijest, mijenjajući države, stanovnike, autore, arhitekte, kipare i slikare, koji su uljepšavali posljednja počivališta, kazala je Daina Glavočić, povjesničarka umjetnosti. 

Ovdje se očituje i multikulturalnost grada - groblje, uz katoličko, obuhvaća dijelove židovskog, protestantskog i grkokatoličkog. 

- Nalazimo se ispred grobnog mjesta Pauletić, dama koja je gradu Rijeci ostavila svoju baštinu i nasljedstvo, uz klauzulu da grad podigne vječno počivalište - ovo je jedan od najboljih primjera kako je grad u početku 20. stoljeća vrednovao svoje građane, naglasio je Theodor de Canziani, povjesničar umjetnosti.

Svaki dio groblja priča svoju priču. 

- Jedna od najpoznatijih grobnica na Kozali je mauzolej proizvođača torpeda Roberta Whiteheada. Ipak, Whitehead nikada nije pokopan ovdje - njegovo posljednje počivalište nalazi se na malom otočiću White u Velikoj Britaniji. Nedavno je Bernie Ecclestone planirao zakupiti grobnicu na 100 godina, ali grad mu to nije odobrio, rekla je Ivana Perić.

Gradsko groblje Kozala nije samo mjesto posljednjeg počivališta - ono je odraz povijesti, umjetnosti i multikulturalnosti grada, podsjetnik da je Rijeka uvijek otvarala vrata svima koji su ovdje tražili svoj dom.